Da li se ikad uhvatite da govorite „ne mogu“? Ponekad je to razumno naravno, jer se radi o jasnoj i nedvojbenoj činjenici kao npr „ne mogu voziti jer nemam vozačku dozvolu“ ali često se radi o načinu na koji sami procjenjujemo sebe.
Sjetite se kako “jednom”, niste mogli ništa. Niste mogli hodati, pričati, hraniti se.
Kroz čitav život, susrećete se, uvijek sa novim izazovima. Neki se mogu činiti veliki- npr kupnja vašeg prvog automobila, stana, preseljenje u drugi grad ili državu, ali sada kada su ti “veliki izazovi” iza vas, kada ste ih učinili, sigurno ćete u većini slučajeva, pomisliti kako to nije ništa strašno.
Isto je i sa drugim stvarima koje ne možete danas. Danas su velike i skoro nemoguće, ali u stvari nisu. Puno drugih ljudi prošli su to isto, krenuli su sa iste pozicije kako i vi, bojali su se, borili su se i na kraju pobijedili.
Rijetko je to što ne možemo napraviti- samo je bitno odlučiti i napraviti prvi korak, a onda nam i “netko gore” puhne u leđa.
Da li ste i vi učinili nešto što niste mogli?
Post je objavljen 15.06.2011. u 22:28 sati.