Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/zmayski

Marketing

Brm, brm, pant, brm, trokir, zamuc, brm...

Evo, ovako je ta namjeravana vožnja imala izgledati. No, ovog mi je proljeća izgleda grah krivo pao; Tena veselo brunda tih 60-tak kilometara koliko sam napravio do Jastrebarskog, no kako se počinjem ljuljati uz Samoborsko gorje, po tim usponima i serpentinama, kad opteretim moror na malom broju okretaja, počinje trokirati! Preskoči najprije jedan takt, pa za par trenutaka opet, pa dva-tri... Kad ga razvrtim na više okretaje, radi fino, ali na 2-3.000 trokira - a na ravnim dionicama i s malim gasom radi dobro.

Na samom prijevoju (dok se već pristojno sekiram što me Tena gnjavi; jer nije baš da sam navikao na probleme, pouzdan je to stroj...) nasred ceste heroj digao na nogare starog policijskog RT-a (kakvog sam i sam nekad davno vozio), 80-tku kako vidim. Stoji sa strane i na moj upitni pogled ne odgovara. Stao bih ja i pitao je li sve OK, ali dok me Tena ovako ne sluša. nije mi ni do čega. Nastavljam dalje nizbrdicom prema Samoboru, a kako kočim motorom na niskim okretajima, trokira isto kao kad ga opteretim uzbrdo! Pa što je ovo sad?!? Pustim motor u leru neka polako dođe k sebi a ja se dalje spuštam nizbrdo, tiho kao na biciklu; čudan je to osjećaj...

Nakon petnaestak minuta takvog "šuljanja" u leru dolazim pred Samobor, i oprezno dodajem gas; nakon ovog "odmora" on sad odjednom radi dobro! nono A već sam se vidio kako zovem frenda da s kombijem dođe po mene... svejedno, nemam više petlje ni mira nastaviti po željenom smijeru; odustajem, bacam se na autocestu i palim prema doma. Tena grmi punom snagom, malo je isprobavam i na semaforima po Slavonskoj derem punim gasom; ona ni da bi zamucnula! I sad ti znaj što možeš očekivati od nje i što napraviti na njoj.

Malo mi je ipak naraslo perje kad sam, nakon žešće i besprijekorne vožnje kroz grad, stao kod trgovačkog centra uzeti neki špeceraj - srećem dva bajkera iz Zadra; Zmija i njegov frend, pitam ih što ih vodi ovamo i kako su; tek toliko da se dečki osjećaju dobrodošlo, da ne misle kako u prljavom Zabregu ni bajkeri u bojama ne šljive jedni druge. Upoznajemo se, i jedan od njih na moje "Ja sam Zmayski..." odgovara "A, ti si taj Zmayski!" Čudim se kako mi zna nick, a on odgovara kako se dobar glas daleko čuje. Možda nije puno, ali čovjeku ipak digne moral. sretan


Post je objavljen 04.06.2011. u 16:19 sati.