
Ponos što nekog poznaješ... i što si nekog poznavao
Nelu Milijić upoznala sam - kako ja već upoznajem ljude - neobično. Pisala sam blog koji nikad nije bio ništa više od repozitorija nabacanih misli, ali koji je - u to vrijeme barem - bio mjesto na koje su svraćali komentirati razni meni dragi, pametni i duhoviti ljudi. Svraćala je i Nela, ali nismo se tada upoznale jer sam ja iz samo sebi znanih razloga izbjegavala druženja uživo.
Pa su prošle godine. Srele smo se radi neke teme na kojoj sam radila i tad sam povezala ime i nick i tad smo - iako je već onda bila ozbiljno bolesna - provele nekoliko sati razgovarajući. Te je večeri moja prijateljica imala važan nastup pa sam odjurila, uz obećanje da ću dovršiti svoju knjigu, a ona da će je izdati.
Bila je nevjerojatna žena. Njena mi je priča došla u pravom trenutku, u trenutku kad sam mogla shvatiti što znači riskirati i što znači hrabrost i što znači biti autentičan. Ništa ona nije mogla odglumiti: tko god ju je upoznao, zna da je bila dinamit, nezaustavljiva, hrabra, čudesna. Imala je energiju za sedmoro ljudi, a zaigranosti kao da joj u glavi i srcu živi čitav dječji vrtić. Bila je jednostavno - Nela - i takva ona jednostavno je inspirirala ostatak svijeta da učini nešto sa svojim životom. Strahovi? Papirnati divovi.
Takvi su ljudi, poput nje, pravo malo čudo i uvijek se iskreno iznenadim kad ih pronađem. Ti odvažni, ti kreativni, ti zaigrani, ti hrabri, ti nevjerojatni ljudi koji obasjaju tvoj život poput kakvog velikog vatrometa, napune ga bojama i mirisima, podare mu više sjaja nego što se sam usuđuješ... Ponosna sam za svakog od "tih" ljudi kojeg poznajem i kojeg sam poznavala. Danas se, možda baš zbog Nele, prisjećam mnogih od njih. Neki su otišli, neki više nisu dio mog života, neki su tek stigli, ali ponosna sam i sretna i zahvalna što sam ih poznavala i što ih poznajem, ma kako kratko.

Post je objavljen 13.06.2011. u 21:25 sati.