Nedjeljni mir u vrtu ispred kuće. Zelenilo u odsjaju poslijepodnevnog sunca prokrijumčarilo odnekud miris lipe, uvijek uspješni okidač za radosni osmijeh. Jedna bubamara odmara na listu metvice dok nekoliko metara dalje grm lavande bruji od zaposlenih pčela i podsjeti me na jučerašnji posjet tržnici: slično brujanje, još veće zujanje, pregršt boja, zvukova, mirisa i dodira.
Ipak, jedan štand izdvajao se poput oaze u pretjeranosti podražaja.
Crvena je snažna, uočljiva, prelijeva se u doticaju s bijelom, boji sve ispod i oko sebe, ali ovaj crveni bran što štiti od podnevnog sunca, iako naizgled isti poput ostalih na Dolcu, nije bio nametljiv već privlačan, poput zrelog ploda.
Ispod njega smjestila se četiri nasmiješena lica ispred ponosnog niza zelenih, crvenih, narančastih i žutih hranjivih plodova iz njihovih vrtova i s livadnih širina koje redovito obilaze. Uskoro se preda mnom nađe i posudica s medom popraćena poetičnim pozdravom pčelara: „Kad poklonimo med, darovali smo tisuću cvjetova…“
Primajući dar zamišljam divlju livadu s tisuću različitih cvjetova, prizemljenih sunčevih zvijezda u tisuću oblika i boja… Tisuću puta hvala.
Prostrana, divlja livada ostaje u zamišljaju, vesela četvorka u lijepom sjećanju.
U vrtu bubamara i dalje odmara na listu metvice. Pčele i dalje oblijeću grm mirisne lavande. Nedjeljni mir.
Post je objavljen 13.06.2011. u 10:56 sati.