Naprosto savršeno obožavam kada me koncentracija i volja i sve puknu na sam dan ispita, i onda „učim“ i da mi se i slično... Valjda mi fali ta ogromna doza stresa i adrenalina i kortizola da mi pokrene mozak u pravom smjeru. Anyway, nije to dobro, jer generalno je nemoguće naučiti čitavo gradivo u nekoliko sati, hahahahahahaha... Genius baš i nisam, ni u kom pogledu...
Pogotovo ne kada dođe do vježbanja... Jučer smo bili na livadi. Igralištu nogometnom, štoviše. Nepokošenom. Bilo je veoma zanimljivo. Prvo, trpuca i djeteline na sve strane, te još nekih biljkastih tvorevina sličnih kupusu... Raditi stoj na rukama je neprocjenjivo ako usput možete pasti djetelinu pod vlastitom glavom... No nije bio problem u duljini travurine nego u njenom sastavu. Naime, kako imah kratko sve na sebi, oplelo me po koži... Moje prvo iskustvo s kontaktnim dermatitisom :D Veoma slatko... Mislio sam da me bube jedu, a ispostavilo se da padam u anafilaktički šok... Iako anafilaksija i kontaktni dermatitis ne spadaju u istu kategoriju imunološke preosjetljivosti. No for the argument's sake, recimo da je to isto... Anyway, svrbilo me za popizdit...
Već se danima mučim... S Acerichem. Ali riješio sam problem. Kojeg ne bi ni bilo da nisam prokleto biće. I definitivno moram prestati pisati ovakve rečenice, isprekidane. Višak točaka. Anyway, ma nikako nisam mogao vratiti natrag na njega XP, zbog WLAN-a na faksu mi je trebao, ali nije išlo... No uspio sam, jedva. I sada svečano obećajem da u doglednoj budućnosti neću mijenjati OS na njemu.
Htio bih smartphone... Imam i favorita. Samsung Omnia 7. DA, ZNAM, cijeli svijet pizdi za Androidom i iOS-om, a ja baš želim Windows Phone, jer želim da mi nešto pobije i ovo malo relativno neekscitiranih neurona, ali eto, sviđa mi se, najviše od svih mobilnih OS-ova. Crno je sučelje, sexy, sve je integrirano... I uskoro dolazi veliki upgrade koji će riješiti hrpetinu nedostataka... Renatica (LG pop kojeg imam) se ponaša čudno lately, da ne govorim da je veoma primitivna. Ali naravno da sam zahvalan na njoj i služi me i dobro se slažemo, osim kad ona zaboravi uzet lijek ;) Onda postane veoma nervozna, zaključa se sama u sebe, a mene ko jbe... Gle, rima, a nije bila mi namjera. Anyway, da... Što me sprječava da si nabavim sexy telefon? Cijena. U VIP-a samo mob dođe 3.999 kn. Ne mogu i ne želim uzimati pretplate na milijun mjeseci, s minimalnom mjesečnom potrošnjom prosječne hrv. plaće... Gledao sam preko Njuškala tj. kod švercera (ima jedan koji je veoma nahvaljen uzduž i poprijeko forumaške klike) i kod njega je 50% jeftiniji... Time sam 50% bliže svome cilju, ali svejedno svjetlosnim godinama daleko. No, kako to obično biva, pomisao na taj lijepi telefon će mi sjediti u moždanom deblu i nagrizati svijest sve dok ga se ne dočepam, što također neće biti uskoro...
Da, ajde, recite... Mobitel ko mobitel. Bavi se nečim drugim. Bitno je da može zvat i slat poruke. Nedavno si kupio ultrabrzoimoderno računalo, ne treba ti još i smartphone, razmaženo malo derište... E, pa, za razliku od razmažene male deriščadi, ja ne potežem svog oca za rukav niti ga ucjenjujem... Ako vas baš zanima, namjeravam raditi dva mjeseca za njega... Jedino što me sprječava u tome je pronalaženje posla. Ikakvog. Koji nije na dulje, za stalno, jer to ne mogu... Treba mi nešto preko osmog i devetog... Samo toliko... Možda i pola listopada... Ali definitivno ne dalje, jer kad faks počne, imat ću opet sjbnu satnicu.
Uglavnom, želim ostati u Zagrebu. Preko ljeta. Ne ide mi se doma. Želim ili raditi ili raditi diplomski ili raditi i raditi diplomski. Oboje bi bilo izvanredno. Ni posla ni diplomskog na vidiku... A želio bih... Želim taj mob... I želim raditi za njega... Eto, je li to komplicirano... Naravno, ako sve propadne, skupljam dobrotvorne priloge... Obavijestit ću vas kada dostignem 2000kn, da možete prestati uplaćivati... Broj tekućeg vam šaljem na zahtjev, mailom... :*
Post je objavljen 13.06.2011. u 09:29 sati.