Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/zapisiizdzepa

Marketing

Moj odgovor je da, koje je tvoje pitanje?






I. DAN
PRVA

Ne spavaj, popit ćeš kavu. Ne spavaj, život je došao
očitati plin i ispričati ti sve ono što nisi vidjela na svoje oči.
Ne moraš raditi, slušaj me, kimaj glavom potvrdno
i pristani na snošaj. S nepoznatim prozirnim bićem.
Ne spavaj, popit ćeš kavu. Komu treba san?

DRUGA
Idemo u kino. Kino. Nismo dugo bili u kino. Zašto ne bismo u kino?
Zašto ne bismo u kino? Danas, mogli bismo u kinu.
Bit ćemo sretni. I smijat se na smiješne scene. I praviti se da smo prijatelji.
Nismo dugo bili u kinu. Mogli bismo danas.

TREĆA
Bismo li se mogli i potući? Molim te, ozlijedi me.
Rani me, siluj me, prijatelju moj. Ne mičem se,
udari me. Ubij me. Barem metaforički.
Onda ćemo ljubičasti hodati okolo i plašiti ljude
u svečanoj odjeći što hodaju. Pričat ćemo o nasilju u kući.
Zvučat će kao stockholmska bolest.
A onda... Divit ćemo se nečijoj plastičnoj usni
i nečijim plastičnim grudima. I sažaliti se nad njima,
ipak ostavljajući dojam suosjećanja i ekumenizma.
Možda bi još netko popio kavu? Ha? Zasigurno bi.

ČETVRTA
Da, želim VELIKE kokice. Želim i čipsa. Puno, molim te.
Može i pivo, VELIKO. Pivo. i VELIKE cigarete želim.
I želim ići na izložbu ako me nazoveš. Molim te, nazovi me.
Molim te, molim te, čeznem za tom izložbom. Sanjam ju.
Ići ćemo k tebi. I to želim. I vode, i trešanja i bresaka, i trešanja i vode.
Sve mi daj. Svime me ponudi. Ta gost sam, nećeš nešto
skrivati od mene. Sve izvadi i nudi me dok ne eksplodiram od sitosti.
Sada želim da odemo sjesti na balkon, nas tri. Spava mi se,
ali nije važno. Svakako mi dopusti da ponesem tvoj kišobran.
Danas sam odlučila povjerovati u kišobrane. Nije bitno što ga inače ne nosim.
Sada, baš sada mi se prohtio kišobran. Treba mi u torbi.
A onda... Divit ćemo se nečijoj plastičnoj usni
i nečijim plastičnim grudima. I sažaliti se nad njima,
ipak ostavljajući dojam suosjećanja i ekumenizma.
Možda bi još netko popio kavu? Ha? Zasigurno bi.

II. DAN
PRVA

Informacija naprosto mora ići dalje. Što želiš da mu kažem?
A on? Što on želi da tebi kažem? A ti? Imaš li repliku?

DRUGA
Oduvijek sam to htjela, kupi mi, kupi mi, kupi!!!
Želim to, o molim te, kupi mi. Sigurna sam sasvim.
Želim hodati po tisuću trgovina, sve stvari probati;
čeznem za spoznajom stoje li mi žute hlače.

III. DAN
PRVA

Bivši prijatelji su uvijek dobrodošli na kavu
u moj skromni dom. Kao i lažni. Sve vas volim vidjeti na okupu.
Nedostajali ste mi, kao, nesumnjivo, i ja vama.
Dođite k meni... Što ima novo? A da? Zaista?
Hm... Da. Aha. Svakako. Naravno da da. Zašto ne?

DRUGA
U ranim jutarnjim satima, ništa više ne želim
do li pristati na snošaj. Tebi. Prijatelju prijatelja.
Samo za tobom čeznem. Noćima te sanjam.
Ponekad se uzbudim samo pomislivši da me možda želiš.
A snošaj s tobom. Koitus. Spolni odnos. Seks. Vođenje ljubavi.
O da, svakako.

TREĆA
Treba mi cigareta. Želim cigaretu.
Dajte mi cigarete. VELIKE, molim Vas. Trebaju mi.

ČETVRTA
Želim da idemo van. Povedi nas van.
U dugu noć. U daleku noć.
Dekintirane i nasmijane, lijepe i voliš nas.
Vodi nas gdje želiš, ipak najbolje znaš.

PETA
Sve što ti je teško prebaci na mene. Sve baš sve.
Rado ću to prihvatiti. Uvijek mislim kako mi treba
tereta, kako sam bezbrižna, kako želim što više problema ne bih li očvrsnula.
Reci, mogu li ja postati prijateljica sa tvojim sjenama?
Oooo, molim te, dopusti mi da te oslobodim tvojih prijetnji.
Kada budeš sasvim sigurna, reci kamo nas vodiš nakon toga
jer, neizmjerno se radujemo. Samo za to živimo. Reci, reci...
Molim te, reci mi. Reci nama.
Usput, kako si? Želiš li popričati o svom spolnom životu?
Jesi li raspoložena za partiju moralne relativizacije?
Znaš da sam uvijek za. Sve mi reci. Detaljno.

ŠESTA
Nazovi tisuću puta da vidiš gdje sam. Jer nije dovoljno samo jednom.
Moderno je doba, ljudi se ne drže dogovora. Nazovi tisuću puta
ili nemoj niti jednom.
Mislit ću da nisam bitna. Da ti nije stalo.
Podvali me nekome tko ti je težak;
nema ljepše stvari nego smijati se kako sam laka,
kako ću leći sa bilo kime tko mi se nađe na putu.
Nasmijte se kasnije kada to vješto izbjegnem,
kao mojoj nagloj katarzi. Nekom hiru. Nestanku poznatog karaktera.
Želim da se smijete. Meni. Uvijek.
Prije nego se sasvim povučem (strateški, kako drugačije),
ponukaj me da pomislim da mojoj postelji fali jastuka
i da mi treba taj jedan zlatni. Sa zlatnom navlakom.

IV. DAN
PRVA I JEDINA

Reci da sam lijepa da pristanem s tobom sutra sjesti za stol,
pogledati te u oči i govoriti samo lijepe stvari.
Reći ću ti kako si sjajna, sutra, kada budemo pile kavu
jer sam jeftina i dopustila sam ti da me kupiš staklenom drangulijom,
šakom voća i svinjskim kotletom. Reći ću ti da te volim.
Reći ću ti da je sve što kažeš istina, istina i samo istina,
da si u pravu, da si neshvaćena, da te jedino ja razumijem.

***

Onda, doći ću kući, zatvoriti prozore,
spustiti rolete, nazvati majku, donirati kosu u dobrotvorne svrhe,
popiti malo vode i obući čistu odjeću,
odvrnuti plin i otići leći. Ali bila si sjajna, o tome nema govora.


Post je objavljen 13.06.2011. u 01:44 sati.