VJESNIK BOŽJE RIJEČI, UČITELJ, PROPOVJEDNIK, DOKTOR SVETE CRKVE, 13.lipnja
Antun (1195-1231), kršteno ime Fernando de Bulhoes, rođen u Lisabonu, Portugal pridružio se Reguli sv. Augustina no, ubrzo pošto je zaređen za svećenika prelazi u Manju braću. Ovim se želio posvetiti širenju vjere među narodima Afrike. Ipak, najveći uspjeh imao je propovijedajući u Francuskoj i Italiji i obraćajući heretike. Bio je prvi član svoga Reda koji je svoju braću učio teologiji. Umro je u Padovi, kanoniziran je (proglašen svetim) za manje od godinu dana! Čudesa odmah nakon njegove smrti postala su veoma brojna. Ona su dokumentirana, a 53 ih je opisan u knjizi "Život sv. Antuna - Assidua", što je pročitano i pred Papom Grgurom IX. On je poznavao, volio i propovijedao Riječ Božju izvanredno. Proglašen je Doktorom Crkve 1946. kao DOKTOR EVANGELICUS od strane pape Pija XII. Samo je 33 sveca počašćeno ovom titulom. Crkva ga je proglasila naučiteljem zbog njegove jake čežnje i oduševljenja za širenjem Evanđelja i života po poruci Božje riječi. I mi smo pozvani biti evangelizatori po njegovom uzoru i svetosti. Antun je posjedovao briljantan talenat naučavanja i propovijedanja. Svojim životom, naporima, molitvom postao je bez sumnje sličan Isusu. Bio je sjajan u tome da ljubeći Božju riječ i razumijevajući je, donese je i prilagodi svakodnevnim situacijama života. Upravo tu Crkva naročito želi nasljedovati svetoga Antuna. Naučimo od sv. Antuna značenje prave mudrosti. "Kada Duh Sveti zahvati dušu, On je ispunjava svojim plamenom i daje da zahvaća i druge" - sv. Antun.
Božji narod štuje sv. Antuna naročito na tri načina:
1) Slaveći njemu u čast utorke. To je zato što je svetac bio pokopan u utorak 17. lipnja 1231. i što se toga dana dogodilo više velikih čudesa.
2) Noseći uza se njegovu medaljicu, sličicu ili kipić. Važno je napomenuti da to ne smijemo smatrati nekom amajlijom jer bi to bilo praznovjerje. Želimo li u pravom duhu to prakticirati, onda nas mora podsjećati na sveca da mu se s pouzdanjem utječemo, a ne kao da sama medaljica ili slika ili kip može izvesti neko čudo ili očuvati od kakve nesreće.
3) Darivajući za kruh svetog Antuna u korist siromaha. Čini mi se da je ta praksa danas najodličniji način štovanja sv. Antuna jer njome pomažemo siromasima, činimo stvarno djelo milosrđa i bratske ljubavi, što je pred Bogom veoma vrijedno. Postanak te prakse pripisuje se čudu po zagovoru sv. Antuna. Neka je majka po njegovu zagovoru zadobila milost da joj je oživjelo dijete koje se bilo utopilo u nakapnici za kišnicu. Dok je molila za čudo, obećala je da će u korist siromaha dati toliko kilograma žita koliko je dijete teško.
Završimo ovaj prikaz s nekoliko misli iz jedne propovijedi svetog Antuna! »Onaj koji je ispunjen Duhom Svetim govori različitim jezicima. Različiti su jezici različita svjedočanstva za Krista, kao što su poniznost, siromaštvo, strpljivost, poslušnost. Njima govorimo kad ih drugima pokazujemo životom. Riječ je živa kad govori život. Neka zato prestanu riječi, a neka progovore djela. Prepuni smo riječima, prazni djelima. Stoga nas stiže prokletstvo Gospodnje, koji prokle smokvu na kojoj ne nađe ploda, nego samo lišća. ’Zakon je propovjedniku’, veli Grgur, ’da ono što propovijeda provodi u djelo’. Uzalud se hvasta poznavanjem zakona onaj tko djelima razara nauk.«
Post je objavljen 12.06.2011. u 22:11 sati.