Sjećam se jasno trenutka, kad sam bila jako mala, kad sam se zapitala 'o čemu je tu riječ'?, što mi to toliko fali..? Kad bih barem imala....'mir'.
Nevjerojatno je da se toga sjećam, a nisam se u stanju prisjetiti većine s fotografija, tek površno...
I tako mi je često tijekom života baš to prolazilo kroz glavu, taj čudnovati trenutak kad sam po prvi puta postala svjesna apstraktnoga, da mi treba nešto što ću sama stvoriti, a da to nije od blata, cigli,vodenih boja, itd.
Koliko je važan kontekst za ovu priču u kojoj se odvijalo sve to, nisam sigurna, ali je činjenica da je ta želja za nečim bila jača i od želje za slatkišima tada.
I otada, to je pitanje ostalo visjeti u zraku....po putu se mnogo toga, zakompliciralo, ali tako scenarij uvijek ide.
Shvatila sam ubrzo, ajde možda ne brzo, da ignoriranje stvari koje te muče, i nastojanje na razne načine da se ublaži ozbiljnost situacije, neće popraviti stvari, ni maknuti ih s puta.
Sranja se događaju kako bi bili u mogućnosti otpetljati....petlju.
Potiskivanje emocija čini petlju kompliciranijom i sve težom za otpetljati.
Poludjele i 'izvitoperene'emocije je teško držati pod kontrolom, i sve je teže ostvariti onaj mir...
Sjećam se da sam jednom u blogu pitala jeli život ljepši, u mirovanju ili 'kretanju'..? Zanimljivo je da, upravo kad se doživi mir ('mirovanje'), stvari se zapravo doista kreću, energija diosta i cirkulira, za razliku od 'divljanja' emocija, kada se zapravo ne događa nikakav pomak u svijesti, pa zatim i drugdje...nego čak, i iscrpljuje psihičku energiju.
Ali ipak, lude (i ne baš produktivne) emocije, sve su one tu sa svrhom i da nam ukažu što radimo krivo.
Sve ono negativno što nas usporava, pesimizam, kritika, nepovjerenje u same sebe, pa i potiskivanje svega toga, sve to ima svoju ulogu. Da osjetimo posljedice takvoga mišljenja i djelovanja.
Prvi je korak, k izražavanju, iskrenom iznašanju svega na površinu....
Poanta je da treba prihvatiti i najgore dijelove sebe (drama queen state of mind :)) ), jer nam upravo svijest o tome pomaže da se kontroliramo, da postanemo bolji i stvarno pozitivniji ljudi , ne sa umjetnim smiješkom na licu...umjetnim vrlinama....
Mračne dijelove u psihi, koji privlače patnju i koji nas usporavaju, imamo svi, to je sigurno.
Sjećam se da sam jednom mami pričala o tome da svi imamo mračnu stranu, a ona je rekla da pričam gluposti, da su to pubertetske izmišljotine.
Ja ne mislim da su to pubertetske izmišljotine.
Post je objavljen 12.06.2011. u 17:28 sati.