Marketing
Priče iz turopoljske pilane (6)
"VAGONI, VAGONI"
Vagoni, vagoni i opet vagoni. Vagoni na početku i na kraju.„I“ – vagoni od 15 tona, poluotvoreni
- kojima su se klade dovozile iz šume, „IR“ - na kojima si se mogle otvarati pobočnice, „IRD“ -
dvadesettonci, „IAB“ – od 35 do 40 tona, „G“ – vagoni. Stizali su svježim prosjecima i nasipom.
Unutra, opet vagoni, vagončići, vagoneti. Na štreku (glajz) dotjerali vagončić, a onda "kantati"
kladu. Najprije pod nju podmetnuti "cvang" (podlogu) sa se njezinih tonu i pol ili dvije ne bi vratilo
na nogu, ruku, bedro. Zatim na vagončić koso položiti dvije "lege", duge tri metra, a debele
dvadesetak centimetara. Potom: "ho-ruk". U ruku capine, željezne klinove usađene u drvo.
Jedni dižu, drugi podmeču nove "cvangove", da se klada ne vrati. Tako desetak po desetak
centimetara, sve dok se klada ne prevrne na školjkastu rupu vagončića, zaljulja se i stane. Ljeti,
kako-tako. Zimi podmetneš "cvang", a s klade se otkidaju listovi leda debeli poput ruke. Zabiješ
capin, a on vibrira. Ječi i padne, kao da ga je obila stijena. Klada se opire, divlja, kao da je živa,
pobješnjela neman. Pa i kada je gore, sve strahote još nisu završene. Noga se može okliznuti o
"šliper", vagončić se vratiti, ritnuti poput konja. Treba prijeći kilometar, dva do cikulara, pile
strojeva, a onda opet natrag. Daske na vagončiće, pa do skladišta. Na sušenje. Pravo čudo
kako se život gotovo uvijek izvlačio iz procijepa opasnosti. Samo je jedan radnik u povijesti
pilane 1938. godine izgubio život, kada se na njega okliznula klada duga dva i pol metra. Krivo ju
je uhvatio capinom. Zvao se Blaž Čepuran i bio je vrijedan radnik.
 |
| Od Stare fotografije mjesta Turopolja |
"PRIČA O PARTIZANSKOJ OBITELJI"
Sječanja i svjedočanstva iz tog kraja o razdoblju od 1941. do 1945. godine, ipak daju naslutiti da
je u krilu radničkog pokreta u Turopolju stasalo više revolucionara. Bolje od ičega drugoga
ilustrira to povijest partizanske obitelji, koju je ispričala Ruža Lukriček i danas radnica u Drvnoj
industriji Turopolje. Majka, porijeklom Međimurka, radila je u pilani 25 godina. Otac Antun Cvetko,
uhapšen1941. godine zajedno sa Francom Mariničem i Stjepanom Peršom. Lojza su ustaše
ubile več u zatvoru, a Antuna i Stjepana sprovele u Jasenovac. Njezin otac Antun stadao je u
Jasenovcu. Perša se vratio i pričao: "Vidio sam tatu. Molio me da mu operem hlače, ali ga ujutro
nije bilo u stroju". Perša je živ, stanuje u Brestovcu kraj Bjelovara. Tri tatina brata - priča Ruža -
bila su s partizanima. Lojz Cvetko poginuo je u Sloveniji, Franjo u Posavini, a Maks na Petrovoj
Gori. Iz te obitelji bili su u partizanima. baka Marija Horvat, tetka Paula Markus, Zlata Zdelar s
dvoje djece, ujna Katica Cvetko s dvoje djece.
 |
| Od Stare fotografije mjesta Turopolja |
"POVEZANI S PARTIZANIMA"
U vrijeme rata pilana je i dalje radila, sada pod nadzorom domobranske satnije i ustaških vlasti.
Upravitelj pilane pomagao je narodnooslobodilački pokret. Znalo se koliko je ljudi otišlo u
Posavsko - turopoljski odredi u Prvi partizanski odred Brezovica. Barem u prvo vrijeme ustaške
se vlasti nisu miješale u rad pilane. Obujam proivodnje se smanjio. Dok je početkom rata, 1941.
godine, na zalihama bilo oko 11 000 kubičnih metara trupaca nakon prekida želježničke pruge
kod Lekenika i Mraclina, isporuka trupaca je gotovo potpuno zastala. Na zalihama se jedva
našlo koja tisuća kubika, seljaci i radnici, koji nisu otišli u partizane, ostali su kod kuća. Broj
zaposlenih smanjen je za pola. Čerkezi i ustaše načinili su 1943. godine čvrsto uporište u
Buševcu, pa je Turopolje ostalo odsječeno i teško pristupačno. A onda su uslijedila dva napada
na pilanu, jedan 1944. godine i drugi 7.svibnja 1945. godine, a jedan prije oslobođenja Zagreba.
Za prvi napad na pilanu, okruženu bodljikavom žicom, izgleda da su radnici povezani s
partizanima unaprijed znali. Pod vodstvom Drage Lučana partizani su razoružali domobransku
satniju. Neki su im se domobrani priključili, a drugi su pušteni kućama. Nasred pilane partizani
su naložili vatru, pošto su daske natopili naftom. Nije razjašnjeno je li požar bio fingiran ili je
postojala stvarna namjera da se zapali pilana. No istina je svakako , požar je brzo bio lokaliziran
i ubrzo je ugašen.
 |
| Od Stare fotografije mjesta Turopolja |
Da se ne zaboravi !
Patrik Čunčić, Svibanj 2011.
(Original pisan 1981 godine u povodu 70 godina uspješnog rada Drvne industrije Turopolje)
(Fotografije su sakupljene iz različitih izvora: mještani, knjige...)
Post je objavljen 12.06.2011. u 14:27 sati.