Bok ljudi! Dobrodošli u moj svijet.
Zbilja, Matea, zar opet? Da, i ja se isto pitam. Ovo je moj 15 blog, čini mi se. Ne znam, jednostavno mi je došla želja za pisanjem. Želim se izraziti, ponovno.
Ugl. za početak ću napisati ponešto o sebi:
Zovem se Matea, to ste mogli zaključiti. Dolazim iz ne toliko velikog, ali niti baš malog grada na Hrvatskoj obali. Tu sam rođena, tu živim.
Volim pisati, jako volim pisati. Pišem o svemu i svačemu, o sebi, svom životu, o svojim stavovima i razmišljanjima, ali ponekad se volim staviti u tuđu kožu, kožu mojeg izmišljenog lika, pisati u njeno ime, izmišljati njen život, kroz što sve prolazi, njene prepreke u životu i njenu sreću i zadovoljstvo. Ugl. njeno je ime Michaela Finnigan. Oni koji su pročitali bar jednu Harry Potter knjigu, znaju da dijeli prezime sa Seamusom Finniganom, Gryffindorom sa Harryeve godine.
Da, ja sam veliki obožavatelj Harry Pottera. Pročitala sam sve knjige, pogledala sve filmove, imam 2 majice, lančić, aktivna sam na jednom HP forumu, i tako dalje.
Za sebe mislim da sam drukčija od drugih. Zato što tako i izgledam. Nosim Ray-ban crno bijele karirane naočale - Za vid! U poslijednje vrijeme sam počela nositi i kape sa ravnim šiltom, obožavam ih. Nosim razderane hlače, napola raspadnute starke koje obožavam. Odrasla sam u totalno otkačenoj obitelji. Moj tata vozi motor, ima dugu kosu, nosi razderane hlače i sluša ACDC. Moja mama je svojevrsna umjetnica - crta, slika, prodaje torte koje ukrašuje figuricama koje je sama napravila od fondana. Brat mi je otkačeni 6ogodišnjak. Sestrična mi pjeva u metal bendu, a stric je zaostali teenager sa 40 godina. Što reći?
Imam lude prijatelje koje jednostavno obožavam. Adrian, moj najbolji prijatelj je totalni frik za kompjuterima i sličnim stvarčicama. Pa taj igra Nintendo DS pod povijesti. Lea, moja najbolja prijateljica, nju obožavam. Ona je totalno otkačena, luda, i jednostavno je najbolja. Karla je, recimo, jedina osoba koja mene može u potpunosti razumijeti. Ona je više za ozbiljnije razgovore, ona iz mene izvlači ono što ja sama ne mogu procijeniti. Njoj mogu sve reći. Damir mi je poput starijeg brata kojeg nikad nisam imala. Mislim da je dovoljno reći da se htio potući sa dečkom koji me je povrijedio. Martina mi je također najbolja prijateljica, bez nje moj život nebi imao smisao. Samo, u vezi nje postoji mali problemčić, ne živimo u istom gradu. Odvojene smo odprilike sat i po vožnje. Ali, svejedno se viđamo, tu i tamo. Naprimjer, jučer sam baš bila kod nje.
Mislim da je dovoljno o mojim prijateljima. Ima ih još brdo, ali ove sam nekako željela izdvojiti. Ne znam šta bih još o sebi napisala. Možda u sljedećem postu.
Do čitanja:*
Post je objavljen 12.06.2011. u 13:26 sati.