Marketing
Čudesna stvar #81 - Pisanje
Pisanje
Pišem otkako se mogu sjećati.
Kao dijete, pisala sam svoje ilustrirane romane: budući da sam gutala knjige koje su često imale ilustraciju usred priče, i sama sam ilustrirala te svoje radove, uređivala ih, docrtavala.
I skrivala sam te radove, uvjerena da nitko ne zna što radim, spremala sam ih u ladicu stola. No, znali su - shvatila sam to kad sam mamu ulovila kako mi se noću šulja u sobu i uzima papire.
Kasnije sam prijateljima pisala ljubavna pisma i pjesme. Nisam to doživljavala nimalo ozbiljno dok mi se moji radovi nisu vratili zaobilazno, kao poruka ostavljena u leksikonu.
Pisala sam i poeziju kasnije. Bacila sam sve u nekom napadu samosažaljenja i bijesa, a ista je subina snašla i nekoliko kratkih priča te početak romana.
Nisam sigurna koliko je ljudi pročitalo te moje radove. Davala sam ih prijateljima i nikada nisam prešla tu magičnu granicu objave. Blog zapravo ne računam - on je filtrirano pisanje, iskrenost kroz gazu. Jako dobro znam što ovdje izlazi, a kada ipak zauzdam ruku - a pisanje bi trebalo biti (mislim ja), kao ljubav. Trebalo bi biti slobodno i neograničeno i strastveno i ludo. Trebalo bi rušiti barijere u piscu i poneku u čitatelju i trebalo bi biti iskreno, do kraja, najviše što se može.
Pisanje je nešto što mi čuva zdrav razum. Loše izražavam stvari koje mislim i osjećam, ali ih dobro znam napisati pa je to moj pojas za spašavanje, put do svojevrsnog razumijevanja sa svijetom. Pisanje me ispunjava ponosom jer jedno je imati sve te riječi i rečenice u glavi, a nešto posve drugo vidjeti ih ispisane na ekranu ili na papiru. I najbolje od svega je moći napisati nešto što će netko pročitati i što će nekome nešto značiti. Ponekad mi to čak i uspije.
Post je objavljen 12.06.2011. u 01:19 sati.