Sutra se u Splitu treba dogoditi gay parada, a, ja se ovaj tren spremam s podebelim rukopisom sresti s jednim od izdavača. Griješim li? A, što ako ga objave?
Davnih godina jedan prijatelj mi je rekao: Ušla si u te vode i sad kusaj.
A, oko mene su drugi. Razmišljam o gay paradi. Ne snalazim se dobro u masi, ali čini mi se da bi ih trebalo podržati.
Završila su predavanja. Osjećam se prazno iako je tu veliki broj naslova i pisaca (uglavnom mrtvih )s kojima ću se ovo ljeto družiti, ako bude sreće.
Evo nešto iz posljednjih predavanja prof. A. Vučkovića. Ako igdje naletite na njegove tekstove, mislim na Tonija Vučkovića, obavezno pročitajte.
Govorio je o E. Levinasu. Filozofu koji se rodio 1906 u Litvi (tada Rusija)
--------
Ovdje sam prekinula. Danas sam pošla u grad. Vruče mi je. Sad mi se već događa da cijeli vikend radim i onda spavam u nedogled. Grad je pun policije. Razgovaram s prijateljem . On ide podržati gay ljude.
Ljutim se na sebe. Jedanput sam rekla treba se spustiti u arenu, a sad ostajem doma.
Sinoć smo oko teme gay populacije nekolicina naš prijatelja vodili žučnu diskusiju.
Što je to? Bolest? Anomalija? Neka vrst izopačenosti? Želja za više užitka? Ili posve normalna priča?
Moje je stanovište da to postoji i nije ih mali broj. Mesti pod tepih nešto s čime se ne želimo suočiti nije rješenje. Zašto ih ne prihvatiti?.
Čini mi se, kažem da ljude specijalno iritira misao kako se taj homoseksualni seks odvija. (jedan je svećenik imao tako odurnu asocijaciju- izišlo u Slobodnoj dalmaciji, glasno je izrekao da čovjek ostane zaprepašten. Ne znam zašto je to trebalo) Ali, pokušavam reći, to govori o nama. O našoj mašti koja nas vodi u slike tog čina protiv kojih bi se i mi sami trebali boriti.
A kad pogledamo sa praktične strane takvog odnosa stoji stvar puno tužnije. Postoje parovi koji su u dugogodišnjoj vezi. Kad jedan umre onaj drugi, jer nisu braku, ne može naslijediti ništa što su cijeli život sticali. To je samo jedna od komplikacija. Gdje je onaj mali milion malih dragih trenutaka kad se želi biti skupa dakako u javnost, na izletima, kavi, ručku, u šetnji gradom, kupovini što je za heteroseksualne parove posve normalno, a njima je onemogućeno.
I tko se u tom našem društvu sinoć najviše bunio protiv svega toga. Prijatelj koji je u mladosti varao ženu uzduž i popreko, a pri tom još i danas koketira sa curicama toliko da je u najmanju ruku smiješno, zapravo bi se moglo reći ogavno.
Zašto tolika agresija ?
Neću ulaziti u dublju analizu.
Vratit ću se na teze koje zastupa Emanuel Levinas, a koji i sa ovim slučajem imaju itekakve veze.
Inače imate na Nemanjinom blogu dva teksta E.Levinasa u prevodu Maria Kopića.
Pokušat ću pojednostavniti. Levinas kaže da je zapadna civilizacija išla iz razmišljanja da su svi ljudi na svijetu isti. Čim je onaj drugi isti kao ja mogu ga apsorbirati kao što pojedem kruh koji automatski više nije kruh, nego postaje dio mene. Jednako kao i drugi čovjek, ali kaže Levinas nasuprot mene je drugi, drugi netko- čovjek koji ni slučajno nije isti kao ja. Ja se susrećem s drugim licem u lice i pri tom nastaje dijalog, jer onaj drugi nije objekt kojeg ću apsorbirati, nego subjekt o kojem ću razmišljati, nepoznat netko, nepoznata zemlja . Područje u kojem nikad nismo bili.
Ima još puno toga što Levinas promišlja, ali zadržalo bi se na onoj gomili koja je danas uzvikivala neugodne i neukusne rečenice mržnje preko ograde i neodlučnih policajaca htijući progutati one Druge koji se, nekad naivno i nesuvislo, ponekad glupim načinom bore za svoja elementarna prava živjeti slobodu, s namjerom da ih sažvaču kao neugodan zalogaj i učine istima sebi.
Isti, isti, isti! Vojska koja stupa, bez razmišljanja ugurana u ista razmišljanja i sama neslobodna, a zašto bi onda Drugi bili slobodni.
Post je objavljen 11.06.2011. u 21:48 sati.