Marketing
Zašto su nam potrebne bajke
U Ogulinu ovaj vikend traje Festival bajki, prekrasna ideja, prekrasno događanje za djecu i one koji gaje dijete u sebi bez obzira na godine. Voljela sam bajke, volim bajke, voljela sam i volim našu Ivanu Brlić-Mažuranić (koja se u Ogulinu rodila) i njene Priče iz davnine, drage prijatelje Regoča i Kosjenku, Sunce Djevera i Nevu Nevičicu, Malik Tintilinića i Domaće… U ovom već tradicionalnom festivalu prepoznajem najljepši mogući iskaz poštovanja Ivaninom velikom djelu, prema našoj hrvatskoj kulturi i tradiciji, ljudskoj mašti, ljepoti i dobroti, najljepšim ljudskim snovima, jer voljela sam bajke i još ih volim… ali sve manje u njih vjerujem, barem među ljudskom vrstom.
Jer takvi kakvi smo, imamo ih običaj pretvarati u jezivi košmar Panovog labirinta.
U tajnom eksperimentu namjerno zarazili 1.500 ljudi
Ispovijest žrtve stravičnog eksperimenta: Nisam znala da su me namjerno zarazili sifilisom
Njemački nacistički liječnik i SS oficir Dr. Josef Rudolf Mengele (Gunzburg 1911. – Bertioga, Argentina, 1979.), bio je poznatiji po nadimku Anđeo Smrti zbog svojih gnjusnih ekperimenata na zatvorenicima/zatvorenicama (muškarcima, ženama, djecom) Auschwitza i drugih koncentracijskih logora. Doktorirao je antropologiju na Minhenskom Univerzitetu, a medicinu na Univerzitetu u Frankfurtu na području genetike nasljeđivanja, s posebnim interesom za blizance. Mengele je učio od Theodora Mollisona and Eugena Fischera, koji su bili uključeni u medicinske eksperimente na plemenu Herero u jugozapadnoj Africi, danas Namibiji.
Kao član Wehrmachta, dobio je Željezni križ prvog i drugog reda, te je nakon ranjavanja promaknut. Godine 1943, postaje doktor “Ciganskog kampa” u Auschwitz-Birkenau, koji je ubrzo likvidiran, a zatim pod svoju ingerenciju preuzima cijeli logor. U svojstvu doktora u samom Auschwitzu ali i drugim logorima čini razne neetičke pokuse. Osobno je znao, sa povišene platforme, u svojoj bijeloj doktorskoj kuti, odabirati tko će živjeti a tko biti osuđen na plinske komore (jednom je prilikom na zidu dječjeg bloka povukao liniju 150cm od tla i djecu čije glave nisu prelazile liniju - direktno poslao u plinske komore) te je bio zadužen za organizaciju logora: u plinske komore otpravio je 400.000 ljudi, kao i Adolf Eichmann.
Mengeleova životna misija bila je kreirati čistu arijsku rasu “prikladnu” veličini i snazi Trećeg Rajha, pa je s tim ciljem vršio okrutne i gnjusne pokuse na ljudima (eksperimenti na patuljcima, pokušaji mijenjanja boje očiju injektiranjem kemikalija u dječje oči, amputacije udova i vađenje drugih unutrašnjih organa bez anestezije, sterilizacija i šok terapije na probranim ženama i trudnicama, blizanačko seciranje na živo i ubrizgavanje kloroforma u glave, etc.) Njegov lik i nedjelo nadahnuli su tvorce filma Momci iz Brazila.
Rođen u Bavarskoj, kao najstariji sin oca industrijalca, imao je dva brata; ženio se dvaput i imao sina Rolfa (nakon smrti brata Karla, oženio je njegovu udovicu počinivši levirat). Tek 1949., nakon par godina rada po njemačkim farmama, bježi u Argentinu Saveznicima pred nosom, jer nisu znali koga pred sobom imaju. Umro je u 67. godini plivajući ispred jedne brazilske plaže, gdje je doživio moždani udar i utopio se. Identitet mu je potvrđen tek 1992. Nikad se nije pokajao za svoje zločine.
Guatemala, Tuskegee
Decades Later, NARA Posts Documents on Guatemalan Syphilis Experiments
John Charles Cutler, doktor medicine (1915 – 2003), prvi kirurg i prvi čovjek Programa veneričnih bolesti Zavoda za javno zdravstvo Sjedinjenih Američkih Država, direktno je upetljan u nekoliko kontroveznih i kriminalnih eksperimenata sa sifilisom, uključujući onaj u Gvatemali i Tuskegee sifilis eksperiment na tlu SADa.
Rođen 1915. u Clevelandu, Ohio, Cutler je diplomirao medicinu 1941., te se zaposlio u Zavodu za javno zdravstvo 1942. Kao medicinski službenik 1943. radi u Istraživačkom laboratoriju za venerične bolesti Zavoda za javno zdravstvo SADa na Staten Islandu. Cutler je nadgledao eksperimente sa sifilisom u Gvatemali 1940ih, tijekom kojih su doktori namjerno sifilisom zarazili (procjenjuje se) oko 1 500 Gvatemalaca, uključujući siročad do 9 godina, vojnike, zatvorenike i mentalne bolesnike - bez da su subjektima svojih ekperimenata rekli o kakvom se eksperimentu radi. Ova studija ne samo da je prekršila Hipokratovu zakletvu, već je slijedila utaban put nacističkih zločina, razotkrivenih otprilike u isto vrijeme na Nürnberškom procesu/suđenju.
Godine 1954. Cutler vodi i eksperimente u zatvoru Sing Sing, kako bi ustanovio može li cjepivo načinjeno od ubijene bakterije sifilisa zaštititi zatvorenike od infekcije, kojom ih je kasnije zarazio. Zaraženi su poslije tretirani penicilinom.
Cutler je 1958.g. postao drugi čovjek općeg zdravstva.
Kroz 1960te, Cutler je direktno upetljan u eksperimentiranja sa sifilisom u Tuskegeeu, u kojima je na stotine Afro-Amerikanaca (crnaca) namjerno zaraženo sifilisom i tijekom godina na njima promatran razvoj bolesti, ali bez pružanja medicinske terapije ili bilo kakvog liječenja.
U “Smrtonosnoj Prevari”, dokumentarcu iz 1993. koji govori upravo o eksperimentima u Tuskegeeu, Cutler je izjavio:
“Bilo je vrlo važno da ne budu medicinski tretirani, bilo bi nepoželjno unaprijed davati velike količine penicilina za liječenje bolesti, jer bi na taj način omeli studiju.”
Svim žrtvama Cutlerovih eksperimenata, i u Gvatemali i u SADu, bilo je zajedničko da - nisu bili bijelci. Cutler je 1967. imenovan za profesora međunarodnog zdravstva na Univerzitetu Pittsburgh, gdje je također vršio dužnost predstojnika odjela za zdravstvo i bio dekan Škole za Javno zdravstvo od 1968-1969.
Cutler je umro 2003. u Bolnici Western Pennsylvania u Pittsburghu kao ugledan član društva.
DOKTORI SMRTI KAO UNIVERZALNA POJAVA
Dok razmišljam o Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO), dok razmišljam o gripama, ptičjim, svinjskim, ljudskim, dok razmišljam o panici, dok razmišljam o farmaceutskoj industriji, dok razmišljam o krastavcima, o klicama graha, o eboli, o HIVu, o koleri, o kravljem ludilu, ljudskom ludilu, o siromaštvu, o bogatstvu… pitam se kako je moguće… na ovom svijetu… paralelno živjeti te dvije ideje… ta dva svijeta… na jednoj strani Liječnici bez granica, a na drugoj strani zločini bez granica.
Najužasniji zločini protiv čovječnosti dogodili su se upravo kada su se ove dvije kategorije našle - na istoj strani. U nepostojanju granica, u svijet koji nas okružuje, oslobođen je nekontrolirani užas bez granica. Užasniji nego bilo kakva zaraza, jeziviji nego bilo kakav virus, epidemija ili pandemija.
Sve manje vjerujem u bajke (iako sve više osjećam potrebu u njih vjerovati), barem među ljudskom vrstom…
Životinjska 'banda' budno pazi na prijateljicu + Orangutan spasio ptičicu od utapanja u jezeru
(ako gledate video, posebno molim obratite pozornost i poslušajte kako na pokušaje spašavanja reagiraju odrasli, a kako djeca - dok odrasli histerično vrište uvjereni da će orangutan pojesti ptičicu, djeca jasno govore - ne, on je spašava!)
Ali su nam bajke potrebne, čak i nama koji već odavno više nismo djeca, kao ljekovit bijeg od užasne stvarnosti... pa valjda i zbog toga ljubim te brazilske telenovele, zbog njihove mile bajkovitosti, zbog isijavajuće ljubavi i topline (nek` mi limunadnost bude oproštena), jer ona su vrata nekog drugog svijeta, vrata nedosegnutog raja, u kojem nema zlih čarobnjaka koji za svoje gnjusne zločine ostaju neoprostivo nekažnjeni…
Bajke su nam potrebne jer su melem za naše najužasnije noćne more na javi.
Post je objavljen 11.06.2011. u 09:17 sati.