Koliko je politički (ne)korektno na ovaj važan i velik dan pisati o bilo čemu drugom osim o oživotvorenju tisućljetnog sna? Ključni su igrači i igračice u Hrvatskoj naime, sanjali ulazak u EU još dok je ista bila samo jedna od mogućnosti u nekoj paralelnoj stvarnosti. Htjeli smo biti Euforični i prije raspada Rimskog carstva. Ma što, mi smo bili EU još dok je Tutankamon veselo trčkarao za dojiljom. Sasvim prikladno ću i sama poći pokloniti se Atomiumu kroz nekoliko dana. Sve se nekako zgodno poklopilo. Ostaje neriješeno pitanje sveuropske urote protiv svega hrvatskog, a tu je i taj nesretni monitoring idućih godinu dana. Kako je netko napisao - malo bi nas pustili, ali da im ne uđemo. Fine by me. Ionako nisam veliki fan učlanjivanja. Samo neka oni nas nadziru. Malo nadzora nikoga nije ubilo. Mogli bi nam financirati svenacionalno prisluškivanje telefona i špijuniranje FB profila. Država nam je prepuna terorista spavača. Koji uglavnom samo zijevaju jer ih stalno netko budi telefonskim pozivima pokušavajući im prodati policu osiguranja, prelazak na novog mobilnog operatera ili s najnovijim anketnim pitanjem o tomu podržavaju li, npr. uvoz sojinih klica iz EU zemalja. A nema ništa nezgodnije od neispavanog terorista spavača. Taj će u presudnom trenutku prije samog sebe dignuti u zrak nego dignuti iz pepela još jedno nelegalno apartmansko naselje, veća je vjerojatnost da jedan takav pokuša sabotirati proizvodnju u osječkoj Kožari nego da još jednom pokuša otkupiti Podravku njenim novcem. Ostavite spavače neka spavaju! Barem ne prave dodatnu gužvu na cestama i šalterima. Gužvom u Remetincu se nismo usrećili. Ni tamo im nisu dali spavati nego su ih stalno budili za šetnje, hranjenje, vježbanje, druženje u TV sali... Onda su ih (skoro) sve pustili. Hebeš takav posao. Pustite domaće teroriste neka mirno spavaju i sanjanju svoje male crne terorističke ovčice. Ovdje je i Bog rekao laku noć.
Što ćemo mi u EU? Što će EU početi s nama? Prokletstvo prevelikih očekivanja i velikih kompleksa malih naroda. Kao kad mi lokalna ekipa pojašnjava kako je Osijek imao tramvaj odmah nakon Beča. Aha. I tu smo stali. Još uvijek je zapravo gradska kaldrma prepuna konjske balege. Živimo od uspomena na dobra stara vremena i al' se nekad dobro jelo baš. Nespremni za pregristi ponos i ostaviti prošlost u prošlosti. Lijeni, tromi i čangrizavi. Ali s kulturom i europskom tradicijom starijom od Europe! Što ćemo mi u EU? Da im objasnimo kako je moguće kupiti tvornicu za kunu i tražiti od države da zaboravi na porezni dug? Naučit ćemo ih da djeca trebaju živjeti s roditeljima do kasnih tridesetih jer nemaju izbora? Naučit ćemo ih važnosti glasanja za adeze/esdepe/hadeesesbe uporno i drsko bez obzira na lopovluk/kretenluk/mamurluk i ostale luk-ove? To je naš miraz, naša dota i popudbina. Preko svega ćemo nabaciti tabletić od paške ili lepoglavske čipke. Jer mi imamo tradiciju i kulturu i baštinu. I pljunut ćemo u facu svakomu tko i pomisli drukčije. Sve s ojkavicom i bećarcem na usnama.
Mene ideja zajednice više ne privlači. Ne furam se više na udruženi rad i zajednička dobra. Ja ne bih u EU, ja bih ovih dana na Aljasku. Sviđa mi se klima, a čujem i da su kvalitetno prometno i komunikacijski izolirani.
Post je objavljen 10.06.2011. u 22:02 sati.