Marketing
Dva Roseina svijeta(10) ...
photo by rU
Dva Roseina svijeta(10) ...
Sljedeći puta domjenak će biti na obalama Bajkala ... doviknuo je Sergey mašući dok su Rose i Silvestar ulazili u 'tubu' koja je vodila prema avionu.
Let je počeo mirno a zatim odjednom, iz vedra neba, trup aviona potresoše snažne turbulencije. Plavo se nebo zamrači, munje proparaše tamu. Rose je sjedila uz prozor kao i obično i sad je promatrala prizor, istodobno i zastrašujući i čudesno lijep. Nakon jednog snažnog udara munje o krilo aviona začu se prasak i avion stade ponirati. Maske za kisik ispadoše i sablasno se zanjihaše u mraku krhke školjke aviona koji je podrhtavao pod udarima oluje. Rose podiže ruku da navuče na lice masku, no ruka joj zastade. Krilo aviona koje je vidjela kroz prozor pretvori se u most koji je, tankim nitima okačen o oblake, vodio nekamo u tamu. A iz tame u Rose je zurio Nečiji pozivajući pogled.
Rose ... glas je bio dubok, taman, topao.
Dođi, Rose, čekam te.
Rose se prisjeti ushićenja, osjećaja ispunjenja i potpunosti. Poletjeti ponovo, nošena snažnim rukama Vjetra, poletjeti ponovo ne misleći na pad! A tada osjeti Silvestrovu ruku na svome licu. Navlačio joj je na lice masku za kisik.
...
Nakon prisilnog slijetanja na mali aerodrom odvezoše ih do hotela u malom obližnjem gradu, uz isprike zbog neplaniranog produžavanja puta i uvjeravanja kako će let nastaviti ujutro.
Pukotina u staklu jednog od prozora izazvala je dekompresiju. No, zahvaljujući vještini našeg vrhunskog pilota sletjeli smo 'glatko'. Ispričavamo se zbog produžavanja puta, no već sutra ujutro, s pilotom i posadom s kojim ste let započeli, let ćete nastaviti u novom avionu koji će stići s moskovskog aerodroma, samo za vas ...
A sad uživajte u večeri ...
Osoblje hotela strčalo se oko izmučenih putnika, servirajući večeru: Što god poželite s menija, a naš kuhar će ispuniti i svaku vašu posebnu želju, sve na račun aviokompanije. Točilo se vino i votka, putnici su zaboravili pretrpljeni strah i odloženi povratak kući. Liječnik, također angažiran od aviokompanije, diskretno je prošetao hotelskom trpezarijom dijeleći sedative iz svoje lječničke torbe putnicima koji opuštanje nisu potražili u čaši.
Izgledala si poput djeteta koje tone u san kad su maske počele padati ... reče Silvestar Rosei. Dok sam i sam gubio svijest i gledao tvoje plave oči kako se sklapaju, sjetih se upute - navucite masku prvo sebi, a potom djetetu, inače nećete biti korisni ni sebi ni djetetu ...
Volim te, Rose ... i nadam se da to znaš, iako ti to ne govorim često.
Volim te kao ženu ali i kao dijete koje bih želio zaštiti od straha, tuge, tame, od gladnih pogleda i pohlepnih ruku ... Volim te, a bojim se da sam ja taj, gladna pogleda i pohlepnih ruku, koji ništa ne daje nego samo uzima ... Volim te toliko da bih te bez riječi pustio otići kada bi ti to poželjela, a istodobno umirem od straha na pomisao da bi to mogla poželjeti ...
Volim te, Rose, no tek u trenutku kad sam pomislio da te mogu izgubiti shvatio sam koliko te volim ...
Sjedili su uz prozor, za malim stolom u dnu hotelske blagovaonice. Oblaci su se razilazili, mjesečina je obasjavala most i površinu neke rijeke koja je pod prozorom tekla, rijeke kojoj nisu uspjeli saznati ime. Jedna latica ružičaste ruže iz bijele vaze pade na plavi stolnjak, trak mjesečine zablista u Roseinu oku, ona se nagnu prema Silvestru, poljubi ga i reče mu: Čini mi se da sam naposlijetku ipak uspjela odrasti ...
Silvestru, a Rose ga do tad nije vidjela plakati, suza zasja u oku.
Volim te ... reče mu Rose.
Sada znam - u ovom ili nekom drugom životu, od svih ljudi na svijetu izabrala bih Tebe ...
(kraj priče)
Za one koji nisu pratili priču: 'Ljubavni lokoti' na ogradi vidikovca iznad Krasnojarska.
Običaj prema kojem ljubavnici ili svježe vjenčani parovi na ogradi ostavljaju lokot kao zavjet vječne ljubavi potječe iz Italije iz koje se proširio Europom. Lucchetti d'amore mogu se naći, najčešće na ogradama mostova, u brojnim europskim gradovima. Lokot ostaje na mostu, a ključ završi u rijeci kao obećanje da će ljubav potrajati zauvijek.
Lijep običaj. No, ja nikad ne bih izabrala lokot i ključ kao simbol ljubavi.
Za mene ljubav su – otvorena vrata. A jedna mudra izreka veli da su najbolja ona vrata koja ne treba zatvarati ni zaključavati.
Post je objavljen 11.06.2011. u 14:11 sati.