Zelena lista, pridružena članica Europskih zelenih upozorava da smo posljednjih dana ponovo
svjedoci da naši mediji površno i nekritički prenose vijesti iz Europske unije.
Komisija EU parlamenta za energetiku 26.05.2011. je usvojila prijedlog teksta buduće rezolucije
koja se tek treba izglasati, a odnosi se na dozvolu izvoza nuklearnog otpada u treće zemlje. Da
stvar bude gora, tom bi se rezolucijom trebala dozvoliti gradnja nuklearnih deponija i u seizmički
nestabilnim regijama. To je u kratkim crtama sadržaj prijedloga rezolucije koja će tek biti data na
odlučivanje EU parlamentu krajem lipnja. Zanči, nije još ništa doneseno ni izglasano, nit se radi o
gotovoj stvari na način kako o tom pišu Hrvatski mediji.
Iako se predstavnici našeg nuklearnog lobija vesele mogućnosti izvoza nuklearnog otpada u
siromašne zemlje trećeg svijeta, smatramo da takva odluka EU parlamenta cijelu Europu vraća
nekoliko koraka unazad, kako s moralno-civilizacijskog tako i s energetskog i sigurnosnog stanovišta.
Nije moralno i fer da zemlje koje su svoj ekonomski rast ostvarile upustivši se u nuklearnu energetsku
avanturu prije 30-40 godina, danas ne žele podnijeti odgovornost (visoku cijenu) za posljedice svojih
odluka želeći svoj prljavi radioaktivni otpad istovariti u okoliš zemlalja koje nisu imale takav razvoj pa
su zahvaljujući tome ostale siromašne ali ujedno i nezagađene.
Izvoz vlastitog otpada u treće zemlje znači odricanje od principa zagađivač plaća. Na taj način do
daljnjeg će rizik zbrinjavanja nuklearnog otpada biti prevaljivan na nekog trećeg te se i dalje neće
uzimati u obzir pri kalkulacijama izgradnje novih nuklearki.
Međutim, izvoz kao jeftino i brzo rješenje za nagomilani nuklearani otpad Europe može se obiti o
glavu upravo visoko razvijenim zemljama.
Kao prvo, to će svakako utjecati na smanjenje ulaganja u istraživanja i pronalaženje mogućih novih
rješenja za zbrinjavanje nuklearnog otpada. Mislimo prvenstveno na razvoj tehnologija torijevih
reaktora koji bi mogli oporabiti sadašnje istrošeno nuklearno gorivo (U235 i Plutonij) u ponovnoj
proizvodnji energije. (Tehnologija torijevih reaktora bila je 50 godina spremljena u ladice i izvan
primjene jer se u tom procesu kao finalni pordukt ne dobiva materijal za nuklearno oružje.)
Drugo, izvoz nuklearnog materijala u zemlje s nestabilnim režimima je sa sigurnosnog stanovišta vrlo
riskantan potez. Zemlje poput Kazahstana, Uzbekistana, ili Angole i Nigerije u Africi, su zemlje gdje
su na vlasti totalitarni režimi s velikim utjecajem konzervativnih religijskih faktora u društvu. U
usporedbi s jednom Francuskom ili Njemačkom, te zemlje su doslovno u srednjem vijeku. Da li takvim
režimima dati mogućnost izrade nuklearnog oružja? Jer to će svakako dobiti ukoliko prihvate
deponiranje istrošenog U235 na svom treritoriju. Lako je zaključiti da bi to značilo otvaranje Pandorine
kutije s nesagledivim posljedicama u bujanju terorizma širom svijeta.
Zbog svega navedenog, nadamo se da će EU parlamentarci imati sve te činjenice na pameti kad će
glasovati o predloženoj rezoluciji.
Također, nadamo se da će hrvatski mediji prestati davati prostor nuklearnim lobistima jer svojim
istupima dotični samo pokazuju koliko su njihovi interesi uski. Oni uporno bacaju prašinu u oči javnosti
jer nikad ne spominju cjelinu problema oko nuklearne energije.
Sama nuklearka proizvodi energiju svega 40-tak godina, a njen smrtonosni otpad ostaje najmanje
100.000 godina – gotovo za vjećnost.
Post je objavljen 10.06.2011. u 07:55 sati.