Za mene, bila je zvijezda. I tu je počinjao problem. Što sam je sam više bio svjestan nego što je ona bila svjesna sebe. Nije znala da blista, i nije znala kako blista. A svaki dan je sjajila na novi način. Tada sam još mislio da postoji nešto kao zauvijek. Ali sada znam da zauvijek ne postoji. Rekli su mi kasnije da je samu sebe počela smatrati zvijezdom. I tu je počela gubiti sjaj. Zvijezde nisu svjesne svog sjaja, one sjaje jednostavno i darivaju komadić Neba zemlji. Jednostavno blistaju, nenametljivo tražeći da se srce pokloni nebeskom misteriju. Pokušavati biti zvijezda je uzaludno.
Post je objavljen 09.06.2011. u 16:13 sati.