bio je vojno lice, major JNA
čitav je život proveo u očekivanju vlastitog sprovoda
u međuvremenu je pisao poeme
izdao nekoliko knjiga poezije
i cugao, dakako
onda je napokon došao taj dan
najsretniji dan njegovog života
i major K. je umro u snu
ispustivši prvo prdac, a potom dušu
njegova žena i tri ljubavnice, jedna do druge
poput braće po oružju
ravnopravno su stajale kraj rake
neutješno plačući.
nakon izvjesnog vremena
gđa K. je kolabirala i stropoštala se u
blatan grob.
ostale tri slijedile su je
pošto su ga jednako
voljele.
činjenica da joj je otac bio pjesnik
i da ga je izgubila prerano
odredila je njezin životni put umjetnice.
........... jednostavno
.................... morala ga je potražiti tamo...
preko autoportreta, vrčeva, flaša i štokrla, draperija
te pokojeg akvarela emeraldne rijeke do
umjetničke škole
kroz šarolike faze i brojne uzore
kroz zarasle staze
gustiše i šume umjetničkih djela
autostopirajući religijskim i filozofskim autocestama
oprezno koračajući sektaškim stranputicama do
likovne akademije
video radova,
performansa,
hepeninga,
prostornih instalacija,
interaktivnih aplikacija...
dalek i mukotrpan put.
oca nije našla.
na putu je izgubila sebe.
zadnje što sam o njoj čuo jest da je
napravila performans u kojem ju
starac
s maskom Pape
i 12 raspjevanih biskupa
iz 12 zemalja, pa čak i Kine
u 13 radnih dana
siluje sa 15 bezglavih barbika
na oltaru podno vjerne replike ciborija Eufrazijeve bazilike
i da je javnost bila povrijeđenih osjećaja
užasnuta,
baš užasnuta
i da se ultimativno zahtijevao
linč.
Post je objavljen 09.06.2011. u 14:44 sati.