OBJEKTIV: Razgovor s Antom Đapićem počasnim predsjednikom HSP-a
Siguran sam da će na sljedećim parlamentarnim izborima Hrvatska stranka prava, kao jedini reprezentant autentične hrvatske desnice zabilježiti izvanredan izborni rezultat. Naime, usprkos poraza 2007. godine na parlamentarnim izborima, stranka je uspjela u ovom razdoblju od nepune četiri godine u cjelosti obnoviti organizaciju, kadrovski se osnažiti i ekipirati, očistiti se od prohadezeovskih elemenata i potvrditi se na lokalnim izborima 2009. godine.
HDZ nije uspio slomiti HSP, iako je 2007. godine uložio ogromna financijska i medijska sredstva, ali othrvali smo se tome. Upravo sada naša politika doživljava potpuno reafirmaciju, građani su je prepoznali i to me posebno raduje. Tada sam kao predsjednik HSP-a upozoravao da Hrvatskoj prijeti ekonomski tsunami, da je položaj Hrvata u BiH najgori u posljednjih 20 godina, da se ponižavamo načinom pregovora sa EU, čime se urušavaju ekonomski i nacionalni identitet Hrvatske, da će modelom suradnje s Haškim sudom Domovinski rat od svetinje postati građanski rat, čak će nam se pripisivati i agresorska uloga u BiH i tzv. SAO Krajini. No, iako sam tada ozbiljno upozoravao, medijski nametnuta kampanja na plave i crvene učinila je svoje.
Ipak, i u tim teškim vremenima za stranku ostao sam optimist, znajući da sam radio čestito i pošteno i da govorim iz srca ono što mnogi građani također misle.
Nije svako zlo za zlo; kada danas promatram sa vremenske distance, vidim da su se neke stvari morale dogoditi. HSP se kompletno očistio od onih koji su vidjeli i željeli osobnu korist i sada su nam pravi stavovi i ljudi izašli na vidjelo.
Nova snaga stranke je izvrstan novi predsjednik, Danijel Srb koji je prošao sve faze- od običnog člana preko predsjednika podružnice, gradskog, županijskog vijećnika, župana, potpredsjednika, saborskog zastupnika do predsjednika stranke.
U HSP se uključilo jako puno mladih ljudi, ali vraćaju se i stranački veterani koji su se iz nekog razloga pasivizirali. Tu posebno pozdravljam povratak Ante Prkačina, jer smo shvatili da su naše nekadašnje razlike nevažne; bili smo mlađi i puno „jogunastiji“, a sada smo shvatili da imamo puno više zajedničkih interesa i razmišljanja bitnijih od mladalačkog prepucavanja. Upravo će Prkačin biti prvi na listi HSP-a u I. izbornoj jedinici i uvjeren sam da će to izazvati pozitivan odjek mnogih birača.
Danas HSP čine spoj iskustva i mladosti i apsolutna smo alternativa HDZ-i u SDP-u. Podsjećam da smo jedina stranka koja je od početka zastupala jasnu politiku Hrvatske prema EU i bili smo protiv ulaska u Uniju. Danas, kada se pokazuje na primjeru građana mnogih članica Unije koji iskazuju svoje nezadovoljstvo i kada nam istraživanja pokazuju da je gotovo 50 posto građana Hrvatske protiv ulaska u EU, ponovo se potvrđuje da je HSP bio u pravu.
Moram nešto objasniti- biti pravaš u današnjoj Hrvatskoj zapravo uopće ne znači biti desničar. Što je to? Zar je voljeti i štititi dostojanstvo i dignitet vlastite države nešto desno ili nazadno? Je li upozoravanje na to da je aktualna vlast Hrvatsku izvrgnula ruglu klanjajući se Europi nekakvo desničarenje? Ne, nije- to je zdrava logika, kao i normalno domoljublje, koje uključuje poštivanje svih naših vjerskih, nacionalnih ili drugih razlika.
Kada je bilo prijelomno vrijeme za Hrvatsku, HSP je bio na njezinom braniku, gdje je i trebalo i ponosni smo na taj dio državne i stranačke povijesti. Ako je i bilo nekih nesporazuma, nejasnoća ili nespretnosti, pripišimo to tadašnjem teškom trenutku, nedostatku političkog iskustva i strašću prema vlastitoj državi, ali danas smo ponosni članovi jedne pristojne, civilizirane političke stranke, čiji su potencijal i poštenje prepoznali mnogi građani Hrvatske.
Ljudima je dosta praznih priča o Europi i nekakvom blagostanju kada u nju uđemo, a istovremeno se bore da prežive, na rubu egzistencije. Nikada nam nije bilo ovako teško, jer u trenucima kada se stvarala hrvatska država, bili smo puni ponosa, entuzijazma i poleta, ne znajući da će kasnije političke garniture opljačkati državu koju smo stvarali u krvi. Možda zvuči patetično, ali istina je- mislite li da bi toliko ljudi krenulo u stvaranje i obranu svoje zemlje, da su imali pojma da će ta ista država, dok su oni krvarili po rovovima i jeli iz starih konzervi, biti tako temeljito opelješena?
Građanima Hrvatske nije oduzeto samo pravo na pristojan život; vlast im je pokušala oduzeti i ponos, dostojanstvo i moralne vrijednosti, ali sve je to kratkoga vijeka.
Ljudima ni jedna sila, ni vojna, ni politička, ne može oduzeti poštenje iz srca, ali niti razum. Zato sam više nego uvjeren da će birači prepoznati ono što nudi HSP, a to je da hrvatski građanin ponovo bude „svoj na svome“. A ne da kao guske u magli tumaramo po bespućima Europe, koja se toliko puta prema nama pokazala maćehinska.
Samo, stara Europa bi trebala znati da, dok su njezini raznoliki narodi još grabili i jeli prstima, Hrvati su koristili vilicu i nož. Bili smo u Europi puno prije negoli je Europa postala meritum svih snaga i odnosa. HSP jednostavno ne želi da građani Hrvatske postanu roblje i jeftina radna snaga za velike europske moćnike, u što nas gura ova vlast. Nakon svega što smo prošli u stvaranju države, nismo to zaslužili.
preneseno sa hsp.hr
Post je objavljen 09.06.2011. u 12:36 sati.