Vjerovanje u ljudsku nadmoć pruža legitimitet konzumaciji mesa – isto vrijedi i u obrnutom smjeru – meso učvršćuje tu pretpostavku. Ubijanje, pripremanje i konzumiranje mesa drugih životinja pruža možda konačnu vjerodostojnost ljudske superirornosti nad ostatkom prirode, a prolijevanje životinjske krvi snažan je motiv.
Čak i danas ubijanje osjetilnih bića nije tek (što je žalosno) nužnost u proizvodnji dragocjene hrane. ... u osamnaestom stoljeću u Britaniji su živu ribu mlatili kako bi se meso stegnulo. To se nazivalo kvrčenje. Skidali su kožu sa živih jegulja, jastoge su pekli žive, utrobu peradi punili su i zašivali, purane su vješali za noge i prerezavši im vrat, pustili ih da iskrvare, bikove su prije klanja nadraživali kako bi im meso bilo mekše, a svinje i krave su iz ostog razloga bičevali. Jedan od recepata Williama Kitchinera je: 'Uzmite pijetla koji nije prestar i premaltite ga na mrtvo ime.'
(nažalost, ova praksa nije iskorijenjena ni danas!)
Vidljiva nadmoć nad ostalim stvorenjima toliko je važna da se okrutnost općenito smatra nužnom za proizvodnju visoko kvalitetnog mesa.
Prema knjizi 'Meso - prirodni simbol', Nicka Fiddesa
Post je objavljen 09.06.2011. u 10:01 sati.