Ostaneš ponekad sam sa sobom. Trenutak iskustva duboke samoće, napuštenosti u kojoj postaneš svjestan svojeg najdubljeg stanja duše. I shvatiš da se nalaziš u traženju prividno izgrađenog identiteta. Shvatiš da traženje ne prestaje, da borba niti u jednom trenutku ne završava. Postoje situacije koje nas pokolebaju, ali idemo dalje iz prkosa, makar ponekad prkosimo sami sebi.Svatko od nas ostane u jednom djelu života bez komadića srca kojeg bezuvjetno i bespovratno darujemo na žrtvenik ljubavi. Ponekad odemo dalje sa velikim napuknućem, srce nam liči na mali mozaik u kojemu se sve gubi, i koji bespovratno nestaje. Ostajemo živjeti i smatramo da je sve umrlo, ali proljeće se uvijek ponavlja... Zima je samo glasnik novog buđenja... I zaista, u tamnoj noći zvijezde najjače sjaje.
Post je objavljen 08.06.2011. u 23:07 sati.