polako se vracam na ono sto jesam , mada trnovitim i teskim putem.
nekada sam davala sve za ljubav, nekada sam zivjela od emocija i sve prozivljavala tako. mozda je to los nacin ali puno bolji nego ovaj nacin na kojeg sada funkcioniram a to je da sve mora biti pod mojom kontrolom, da sve mora biti realno i istinito( a istina je cudna stvar)
ljepse je voziti se doma , smjesiti se ljudima koji prolaze, mastat o glupostima, nego razmisljati sto cu kuhati danas? hoce li mi proci kartica na benzinskoj ? hoce li mi kasniti placa? kako cu ici na more, kada cu ....bla..
zar ne ?
problemi su tu, uvijek jesu i bit ce. zivciranje me zatupljuje dodatno.
pa eto trudim se uzivati bez obzira sto sam 3 kune do nedozvoljenoh minusa a od place ni p :D
mislim da je puno ljudi pocelo razmisljati glavom a ne srcem i zato nam i je tako.. radimo po dva posla ubijamo se zivimo za vikend koji prodje prebrzo..
meni se neda vise tako stvarno, umorilo me to uzasno, s 32 sam postala babetina od 66 i sto sam dobila time- aposolutno nista.
onda mi je bolje mastati kako cu vidjeti Prag i Amsterdam , kako cu otici u Damnhur centar, kako cu ici u zagorje na viksu i uzivati bez interneta, bez mobitela pa cak i bez pitke vode :p
bolje mi je uzivati u suncu danas , nego se zivcirati sto ce sutra padat kisa
Post je objavljen 08.06.2011. u 17:11 sati.