Marketing
Čudesna stvar #79 - Čarolija
Čarolija
Kad sam bila dijete, sve je bilo čudesno. Bilo je čudesno preplivati zaljev (čak i ono mjesto iznad morskih trava koje je, za razliku od ostatka pješčane uvale, bilo tamno i mračno i strašno), bilo je čudesno putovati, bilo je čudesno izgubiti se koji metar od kuće u visokoj travi. Kad sam bila dijete, moj je svijet bio nepoznato mjesto: ispod kreveta su vrebala čudovišta, roditelji su bili nepobjedivi junaci, a od izlaska do zalaska sunca sve se nekoliko puta rađalo i umiralo, ogromno, uzbudljivo i veliko.
Kad sam bila dijete, svijet je bio čaroban, začaran, čudesan.
Kad sam bila dijete, zaljubila sam se u jednog Viktora. Bili smo djeca, jednako mutnih granica istine i laži, i satima smo jedno drugome izmišljali priče. U pričama su oblaci bili zmajevi, a kamenje uz obalu zidovi dvorca. U pričama smo mogli letjeti i bježati, bili smo prinčevi i princeze i čarobnjaci i vile, bili smo slobodni.
A onda odrastemo. Naučimo što su kuće i ulice. Naučimo da su oblaci nakupine vodene pare i da nastaju kao logična posljedica kruženja vode u prirodi. Naučimo da zmajevi postoje samo u bajkama koje kao roditelji pričamo djeci da bi ona lakše zaspala. Naučimo da je ljubav oblik kemijske reakcije i da je dobrota precijenjena. Naučimo bojati se, sumnjati, patiti. Naučimo biti manji, naučimo da svijet ima logična objašnjenja. Naučimo vjerovati onima koji nas uče tim objašnjenjima.
A ponekad se, ponekad, ako se pustimo na tren, ako nakratko barem odlučimo povjerovati, dogodi da nam čarolija uđe u život. Ne treba puno: sjesti uz obalu rijeke i promatrati kako se oluja približava, grmeći i blješteći i prijeteći. Ili odjednom na radiju uloviti pjesmu koja te iste sekunde namami da zapjevaš i nasmiješiš se i prisjetiš se i odletiš u neke sretnije misli. Ili upoznati nekog za kojeg možeš reći poslije prijateljici "vrtjelo mi se od njegovog dodira". Ili upoznati nekog tko razumije na što misliš kad kažeš da si zaljubljen u život. I nekog pred kime tvoje mračne tajne izgledaju kao slamnata strašila. Ili, prepoznati nekog kog si volio, eto, odavno i prije nego si ga zavolio i prije nego ste postojali i prije nego ste se susreli.
Voljeti ovaj svijet i ovaj život - ovako težak i ćoškast i naopak kakav već jest - voljeti ovaj svijet, voljeti ove ljude, uvijek iznova pokušavati voljeti, čak i ako si povrijeđen i neshvaćen i odbačen, otkrivati zmajeve u oblacima i ljepotu u gromovima, sanjariti, smijati se iz dubine sebe, radovati se, ljubiti se u pjesmama... to je čarolija.
Post je objavljen 08.06.2011. u 17:08 sati.