I eto....proletilo je. Godina dana koja je nadasve bila intenzivna, burna, sjetna, tužna, radosna, oslobađajuća....katarzična. Kada me je moja draga prijateljica prije godinu dana nagovarala da počnem pisati blog, bila sam pomalo skeptična. Mislila sam....šta reći, kada sam prazna, bez teksta često puta na sve što mi se dešavalo.Rekla je između ostalog...." dirnut ćeš mnoga srca...." Zahvalna sam joj sada što me nagovorila. Riječi su dolazile same....tekstovi.....pjesme...Mnogi su ovdje prošli sa mnom i moj teški razvod, borbu sa sobom i svojim osjećajima gubitka, tuge, boli.....borbu sa traženjem posla, otkrivanje života u jednini....ljepotu vraćanja sebi i svojim novim dimenzijama, svojim mislima....Moram priznati da sam se ogolila ovdje, skidala sve svoje slojeve, plakala i smijala se, liječila se i osjetila da živim....punim plućima...
Da, bila je to zaista burna godina, jedna od najburnijih u mom životu.Mnogo divnih ljudi je putem bloga ušlo u moj život i zahvalna sam na tome.Nadam se da ću neke od njih jednom i upoznati.Mnoge njihove riječi su mi bile podrška, utjeha ali i okidači....u mojim fazama samosažaljenja i možda ponekad i očaja.Ipak, nastojala sam uvijek zadržati pozitivan stav i voljeti ovaj život, zavoljeti sebe...i nanovo se naći.Volim život unatoč svemu....volim njegovu nepredvidivost, izazove koje nam daje da bi učili.....da bi otkrili svoj jedinstveni put.....mislim da ga otkrivam....
Hvala od srca svima koji me čitaju...i koje ja čitam....vaše riječi mi oduvijek puno znače. Osjećam vas, bez obzira na ovu virtualnu prepreku.....
Jer nekako u zadnje vrijeme sve više si postavljam pitanje o ovoj našoj blogosferi....da li je to iluzija ili realnost?
I mislim sve više da ja odgovor ovo drugo.Tu smo nekako svoji, iskreni, bez zadrške, tajni, cenzure......
Hvala vam....što ste tu....
Pusa svima.....
Post je objavljen 07.06.2011. u 13:49 sati.