Autor slike: meni nepoznat
Ovog trenutka kao prašine sam zrno
Maleno, svjetlosno, putujem kroz tijelo
Pretražujem mjesto gdje mračno je i crno
Pretačem u njega svjetlo, snažno,toplo, bijelo.
I po tko zna koji puta iznova ću stati
Opijena savršenstvom unutarnjeg svemira
Kroz djelić sekunde spoznaja će zasjati
I već kreće dobro znan, galop moga nemira.
Sad svjetlosna sam bujica,a s tamom se ljubim
Sudar dvaju svjetova, što grle se k'o jedno
U trenutku svetome, dal' dobivam il' gubim,
Nešto davno skriveno, tajanstveno, vrijedno?
Odlučujem … bit ću Svjetlost, barem ovaj čas!
Ovdje i sada odabirem zdravlje
U nutrini šapuće mi dobro znani glas
Svaka tvoja misao sad razlog je za slavlje!
Sve stanice tijela, svjetlošću ispuni
Podigni frekvenciju za oktavu više
Ne plaši se ako organ, pokoji se buni,
Gdje zastoj je bio, ne postoji više.
Ovoga trenutka kao prašine sam zrno
Malo veće nego ono sa početka priče
I sutra ću otkrit' mjesto, možda manje crno,
Prepuštena osluškujem: Bit će tako, kako bit će.
I po tko zna koji puta iznova ću stati
Opijena savršenstvom unutarnjeg svemira
Kroz djelić sekunde spoznaja će zasjati
I već kreće dobro znan, galop moga nemira.
Post je objavljen 07.06.2011. u 10:47 sati.