Ne znam, evo fakat ne znam... Bio sam gotovo siguran da neću niti jednom rječju spomenuti papin posjet, ali očito ću morati... Iako nema veze s papom, nego s ovim našim zamumuljenim uvlakačima... Pobožnicima vrlim...
Znate što me jako nervira? Naši ljudi. Hrvati. Biskupi hrvatski i njhova pastva... Zastrašuje me. Zastrašuje me činjenica da imaju toliku moć nad narodom... Mislim, gledao sam vražji prijenos na TV-u, jer me zanimao s antropološkog tj. psihološkog stajališta. I ono što sam vidio samo me duboko uznemirilo i gotovo rasplakalo (ali nisu bile suze radosnice)... I uopće sada nije bitno što se opet kroz jedan religijski događaj protezala vražja politika. Bitna je ta moć nad narodom, manipulacija...
Hrvatski narod ne zna razmišljati. Kritički, analitički... Ne zna. Nad nama je obavljena lobotomija, odavno, i otad smo ovisni o tuđem inputu. Poput netom kupljenog računala smo koji ima samo BIOS (bazalni gangliji rade, znamo disati i srati ali bogme netko nam treba pokazati i kako prkno obrisati) i ništa više... I kad ga upalite, ono zapne nakon tri sekunde i kaže da ne zna kud bi dalje jer nema uputa... I tu stupaju na scenu programeri (u našem slučaju, ova „elita“ pobožna s križem većim od Isusova oko vrata) i naređuju kud, kako i zašto mrdnuti... Reci ovo, napravi ono, glasaj za ovog, popljuj onog...
Najviše me nervira TO što takvi programeri uskraćuju svojim objektima (tj. pastvi) sve činjenice i serviraju im samo one koje služe njihovom cilju. Narod ne zna, to je u redu. Nitko ne zna sve, niti može znati. Ali u doba kada te informacije pronalaze brže nego ikad u prije nego uopće i pomisliš na njih i shvatiš da ti trebaju, u doba kada se TOLIKO toga zna o svijetu koji nas okružuje, o prirodnim zakonima i procesima, u doba kada smo povezani više nego ikad, NEOPROSTIVO je uskraćivati informacije i skrivati istinu. Ti ljudi imaju moć... I zlorabe je... I što je NAJGORE, SVOJE STAVOVE nameću većini... Normalno da će hrpetina neobrazovanih starih katolika imati stravično loše mišljenje o homoseksualcima kada nemaju pojma o dotičnoj temi, a sve što čiju su bijesna pjenjenja lokalnog župnika (ili još bolje, biskupa na TV-u) tijekom nedjeljne mise u građevini koja bi trebala biti centar ljubavi, praštanja i milosrđa, a umjesto toga se pretvara u rasadnik predrasuda, mržnje i zatupljivanja...
Bio sam vjernik i bio sam religiozan. Više nisam. Zašto? Jedna strana medalje je Katolička crkva kojoj sam pripadao, a druga je samo vjerovanje u nešto više... To su dvije potpuno odvojene strane, ako mene pitate, nalaze se na suprotnim krajevima svemira. U KC sam izgubio povjerenje i poštovanje nakon što sam vidio da tu nema ljubavi... Nema tolerancije i nema milosrđa... Ima snobizma, licemjerja, zločina, dvostrukih i trostrukih standarda, plašenja, ignoriranja, egocentrizma... Ok, ZNAM, nije cijela Crkva takva... Ali vrh je takav... A kad ti je krov truo, temelji će ti strunuti kad tad... Svaka čast lokalnim zajednicama u selima uokolo, gdje se dogodi, po statstičkim zakonima, svake prijestupne, jedan župnik koji je normalan i ne živi 2000 godina u prošlosti... Blaženi oni koji takvog čovjeka dobiju jer ti će se uistinu i spasiti... Ali nažalost, velika većina ih je upravo onakva kako sam Crkvu i opisao... I to me rastužuje...
Vjerovati u nešto više sam trenuto prestao prvenstveno potaknut razmišljanjima nakog toliko godina faksa... Znanost mi objašnjava sve više i više „čudesnih“ pojava koje sam prije pripisivao božanstvu... Stekao sam dojam (i vjerujem u to) da znanost može objasniti SVE, samo je pitanje vremena... Trenutno ne vjerujem, ali to se može promijeniti... Prema trenutnim podatcima, nemam razloga vjerovati, jer priroda se odlično snalazi i bez divine influence, čini mi se... Ako se parametri promijene, spreman sam prihvatiti činjenicu da postoji nadnaravno... Ali tek kada bude znanstveno dokazano... Nepobitno... Onda više i neće biti nadnaravno, nego će biti nešto prirodno...
No dobro, pustimo mene i moju digresiju... Vratimo se na povod ovom postu... Ta moć koju ispoljavaju crkveni visokodužnosnici koji se tako obožavaju kititi tilulama poput „preuzvišeni“ i „uzoriti“... Ništa uzvišeno i uzorito ne vidim u njima. Vidim ljude koji su jako frustrirani i uskogrudni... Ljude kojima je srce skrenulo na krivi put i gube svoju ljudskost pomalo... Gdje su im suosjećanje, praštanje, ljubav prema bližnjemu te sve one stvari koje propovijedaju? Gdje? Ne vidim ih kod njih. Vidim tužitelje, egzekutore, suce i porotu u jednome... A narod ih sluša...
I onda se bune što je Hrvatska sekularna... Nije uopće... Nikad neće biti sekularna dok god jedan pop s oltara govori masama za koga da glasuju. Nikad neće biti sekularna dok god jedan pop izgovara riječi „državni zakon“ s oltara...
Trenutno je opet u žarište došao pobačaj... Toliko toga se može reći na tu temu da mi se ne da ponavljati i sebe i druge. Prije sam bio izrazito protiv... Guess what, sada više nisam. Nisam ni za ni protiv, tj. sve ovisi o trenutku... Na ženi tj. na bračnom paru tj. na roditeljima tj. na tvorcima te nakupine stanica je da odluče što s njima. Činjenica JEST da do određenog perioda ta nakupina stanica nije ništa više od toga... Jest, da, ima potencijal postati bilo što, ali u tim fazama je samo nakupina stanica... Nema živčanog sustava, nema određeni oblik... Samo hrpa stanica koje se dijele jer je to jedino što mogu i znaju... One nemaju „ideju“ ili „želju“... Uzmite ih van i promijenite im uvjete u kojima rastu i postat će nešto drugo! Omnipotentne su, mogu se razviti u ono što im vi naredite... Sva ta hrpa stanica može, u promijenjenim uvjetima, postati nečiji novi bubreg... A ako ih ostavite na miru, nastat će dijete. Jedino što ubijete u tim ranim fazama je minijaturna nakupina stanica koje se mahnito dijele, postupajući po unutarnjem programu. Žao mi je, no nema ništa magično u tome... Sve je veoma prizemno i odvija se milijunima godina već, ne samo kod nas nego i kod svih drugih vrsta koje se spolno razmnožavaju i mnogostanične su... Ono što možda jest „čudesno“ je nevjerojatna koordinacija tih stanica koje se uspiju složiti u dijete (slona, žirafu, baobab, skočimiša, čimpanzu, zebu)... Ali opet, ništa magično i zagonetno... Stanice samo prate program... A program se razvijao i usavršavao ogromnim nizom godina, pokušajima, pogreškama i uspjesima.
I opet su se uhvatili homoseksualaca... Opet na djelu da fenomenalna katolička ljubav prema bližnjemu koja se, u ovom slučaju, očituje u onoj „ubij, da se ne muči“, je li? I ona blesava izjava „ne osuđujemo 'grješnika' nego grijeh“... Moš' mislit... Kao prvo, ne priznajem ni njihov „autoritet“ niti pravo da mi govore što je grješno, a što nije... A drugo, da malo bolje pogledaju vlastita djela, vidjeli bi da rade upravo suprotno, a to je da kamenuju „grješnika“ svom jačinom... Valjda treba istjerati grijeh iz grješnika, je li? Pa je najbolje kamenom...
Ne vidim, stvarno ne vidim, kako homoseksualci ugrožavaju toliko hrvatske katoličke obitelji? Nije kao da idemo po državi i potajno, na spavanju, izjebemo mi muškarci muževe, ženske žene i onda ih konvertiramo „na svoju stranu“ i razorimo obitelj... Nismo vampiri, a homoseksualac ne postaješ ugrizom, doticajem drugog homoseksulaca ili boravljenjem u istoj prostoriji s njim! Rodiš se s predispozicijom čija ekspresija može biti i jest potaknuta nizom unutarnjih (poput razine i omjera raznih hormona ili tvari koje će majka pojesti ili udahnuti) i vanjskih (jednom kada ekspresija počne, eksponencijalno se tjera naprijed, a okolišni faktori mogu samo doprinijeti njenoj manjoj ili većoj izražajnosti u ponašanju jedinke) čimbenika. Osuđivati nekoga zbog TOGA je izrazito bezobrazno, protuprirodno i nehumano... Istu stvar su radili (i rade) Arijevci na temelju boje kože i ostalih stvari (pa i seksualnosti)...
Zar nije jednostavnije POKUŠATI prerasti svoje predrasude i svoj zatvoreni um? Sjesti s tim prokletim homoseksualcem kojeg toliko mrziš i poslušati ga? Pa možda i shvatiš da nije nekakav monstrum nego čovjek kao i svaki drugi... Naša seksualnost nije ono što nas određuje... Zar je to najzanimljivija činjenica o nekoj osobi? Zar nije bitnije kakav ili kakva je? Dobar, pažljiv, susretljiv, zabavan, spreman pomoći, požrtvovan... Ili možda opak, proračunato zao, gad i nepodnošljiv? To su karakteristike koje nas opisuju i na kojima bismo trebali temeljiti svoje mišljenje o drugima, a ne na tome koga je određeni čovjek odlučio voljeti! Mislim, stvarno...
Ali dobro, to je jedna od najvećih vjetrenjača protiv koje se svi mi koji se usudimo biti drukčiji (i to ne vlastitim izborom) moramo boriti valjda do posljednjeg daha... Izrazito je zamorno i nezahvalno boriti se protiv nečega za što znaš da ima milijune života i da ga nećeš tako lako pobijediti... Dođeš u fazu kad ti više nije ni bitno što dečka ne možeš za ruku primiti na ulici (zašto svi misle da gayjevi traže „prava“ da bi se mogli jbt nasred ulice??? To ne radimo mi, to rade heteroseksualci i heteroseksualke dok si na stanici ili u busu vade krajnike i drpaju se i samo fali da skinu gaće i navale jedno na drugo, a to nikome nije odvratno i neprimjereno, je li?), nije ti ni bitno što ti ne daju da osnuješ zajedništvo s nekim istog spola (ne zanima me kako se to zove, nemam ništa protiv da heteroseksualni svijet zadrži ekskluzivno pravo na naziv „brak“, jbe mi se), uopće te ne interesira ništa od toga i sve što želiš je da društvu postane svejedno... Ne treba ti pozitiva, ne treba ti dopuštenje, sve što želiš je da te nitko i ne primjećuje i da svima bude svejedno za tebe... Da nestaneš, jer ćeš onda moći primiti dečka za ruku i nikome neće biti stalo... Eto, u to nas tjeraju ljudi poput biskupa i njihovih pastvi... Tjeraju nas u nepostojanje... Lijepo od njih... Veoma kršćanski...
P.S. Naslov je takav kakav jest... NARAVNO da ima jako puno ljudi u ovih 90ak % spomenutih (ili koliko već ih je) koji su drukčiji, normalni, razmišljaju svojom glavom i zbog toga sam donekle miran jer znam da ipak neće sve preduboko otić u vražju mater... :*
Post je objavljen 07.06.2011. u 10:44 sati.