Marketing
...........
a vedrina.....
vedrina se ponekad znade i sakriti......
pa s pravom , potpunim pravom
zapitaš Boga kad će već jednom nečem reći dosta...
i zašto ti udarci tamo gdje si najtanji...
gdje najjače boli,
gdje ti laktovi nekako ne dosežu u samoobrani....
gdje ne možeš odglumiti da ti nije stalo,
nehajno odmahnuti rukom, skupiti svoje krpice,
i sjesti na prvi vlak koji se zaustavi na tvojem peronu...
...........
pa službenoj osobi ispričaš u jednom dahu cijeli svoj život,
ona te gleda i sluša kako se smiješ,
a ti objašnjavaš da to što se smiješ ne znači da si dobro,
pričaš joj bitne i nebitne stvari,
jer to je, k vragu, tvoj život,
i ne možeš ga pričati suhoparnim činjenicama,
pa nakon toga uđeš u zagušljivi autobus,
gdje su i muhe odavno popadale u nesvijest,
staneš pored prvih vrata,
sva priljepljena od znoja kojim si pričala svoj život,
a vozač, ničim izazvan, otvori ta prednja vrata,
i vozi s otvorenim vratima, kao da zna,
i ti osjećaš kako s olakšanjem plačeš...i plačeš....
da li je sve u redu, pita vozač,
a ti mu kažeš, je, sad je napokon sve u redu,
i ne pričaš dalje,
jer bi morao zaustaviti autobus,
zamoliti putnike da ga napuste i slušati te danima...
..................
a vedrina.....
ponekad se znade dobro sakriti,
duboko u lišću kao da nezrela čeka,
tvoje oko i tvoju dušu,
da je unatoč svemu,
prepozna.
Post je objavljen 06.06.2011. u 19:46 sati.