Tmina mi zarobi zjenice
i tišina sluh
tlo zaustavi korake
slabošću klonuše ruke
Tek Njegova prisutnost
u Riječ satkana
Zarih slatkoću njene nade
u uplašeno srce
upijajući svu lakoću snage
u jedrima njezinim
Zatvorih kamen nad prahom
i modrilu novom
srce nudim
Digoše se vjetrovi
i titrajem nose pruženo
dok zbunjene zjenice
same sebe ne prepoznaše
Preobražene čežnje
ponesoše me novim tlima
do Tvog zagrljaja
Ljiljana Katić, 31.3.1997.
Post je objavljen 06.06.2011. u 13:59 sati.