Marketing
s Papom tikve saditi
Prvi korak - saznati prave informacije! Obilazeći kafiće oko Skupštine grada i plativši brojne ture pića saznao je da je će nebrojeni autobusi koji će pristići na doček iz cijele Hrvatske i Bosne i Hercegovine parkirati na Jarunu. Svi će putnici izaći iz autobusa gladni i žedni, milijun njih! Odmah je požurio u gradsku skupštinu i iznajmio na pet dana mjesto za štand na Jarunu. To je koštalo nekoliko tisuća maraka, ali nije žalio troškova. Iznajmio je pokretnu drvenu štand-kućicu i nakupovao ogromnu količinu osvježavajućih pića, pive i materijala za sendviče. Noć prije Papina dolaska uposlio je suprugu, ljubavnicu, brata, bratovu ljubavnicu, četiri sestrične i šest susjeda da prave sendviče. Nadzirao je kao kobac da tanko mažu margarin i narezuju šunku na debljinu toaletpapira i do jutra su imali dvanaest tisuća sendviča umotanih u celofan. Dok je ekipa radila Zlatko im je objašnjavao genijalnost svoje zamisli - svi drugi prodavači su otišli ondje gdje će se Papa ukazati, a on se jedini dosjetio smjestiti ondje gdje će autobusi iskrcavati putnike. U šest ujutro prenijeli su sve do prodajnog mjesta i počeli čekati.
Do podne Jarun ne da se popunio nego je bio i daleko prazniji nego inače, zapravo, bio je potpuno prazan, potpuna pustoš, pustinja. Sve osim Zlatkova štanda bilo je zatvoreno, nije se vidjelo ni prolaznika nadaleko, a kamoli ikakav autobus. Ni cucka ni mačeta. Očigledno, svi su otišli dočekati Papu, a autobusi se parkirali negdje drugdje.
- Nemoguće! - uzvikivao je Zlatko. - Moj izvor informacija je pouzdan!
- Jesi li siguran da ti je točno rekao?
- To je bila strogo čuvana tajna. Morao sam ga naliti sa šest piva da bi mi je odao!
Počeli su padati prijedlozi da napune košare sendvičima i odu ondje gdje je doček, umiješaju se među ljude i pokušaju prodati koliko se može, ali je Zlatko bio uporan:
- Pričekajmo! Moraju doći! Možda, kad se napuni parkiralište gdje su otišli, višak pošalju ovdje!
Do ponoći nije došao nitko. Zlatko se izbezumljeno verao na krov štand-kućice i buljio kroz dalekozor. U tri ujutro je rekao svojoj izgladnjeloj ekipi kojoj cijeloga dana nije dozvolio da pojedu ni sendvič da im ne bi uzmanjkalo za kupce:
- Jedite! Pojedite sve!
Kad se Papa drugi put najavio Zlatko je prepoznao priliku da se napokon obogati. Podučen prvim neuspjehom odlučio je igrati na sigurno. Zakupio je štand uz sam rub hipodroma. To je koštalo tri puta više nego prvi put, ali bio je uvjeren da mu je poduhvat ovaj put blagoslovljen. Ekipa je cijelu noć priređivala sendviče. Pred svitanje su kombijem prevezli kartonske kutije sa hranom i sanduke s pićem. Uskoro su počeli pristizati prvi ljudi doji su došli na doček satima ranije, a svakim časom nailazilo ih je sve više i više. Ubrzo je pored štanda prolazila nevjerojatna gomila ljudi, ženskih i muških, mladih i starih, i dogodilo se nešto nerealno - nitko nije kupovao sendviče ni piće, ništa. Prizor je djelovao nadrealistički, i tako satima.
Gledajući to ogromnu masu od koje ama nitko nije ni zastao pored njihova štanda ekipa je sve više uviđala da neće ništa prodati. Ljudi su očigledno došli na doček Pape, a ne na dernek, većina ih je bila sirotinja koja pazi na svaki novčić, neki su ponijeli flašu vode sa sobom, a ako su ih počeli mučiti glad i žeđ, to se uklapalo u događaj - na dočeku Pape dolično je trpjeti. No zato je štand pored njih odlično poslovao, oko njega je bila grdna gužva jer su prodavali jeftine plastične krunice, križeve, fotografije Svetog Oca i sličnu bižuteriju.
- Ne brinite! - umirivao je Zlatko ekipu. - Sad im je na pamet samo kako vidjeti Papu. Ali kad on ode, o, to će biti druga stvar! Vraćat će se nazad, gladni i žedni! Pored našeg štanda!
Tako je i bilo. Nepregledna gomila ljudi zaputila se nazad pored njihova štanda, prolazili su, prolazili i prolazili i ama baš nitko nije ništa kupio. Nakon što su satima i satima boravili na tom mjestu, obavili zašto su došli, jedino što im je bilo na pameti bilo je da se što prije udalje. Ekipa je ostala na praznom hipodromu okružena brdima kutija sa sendvičima i pićem.
- Mogli smo im sve besplatno podijeliti kad su odlazili… Da pokažemo kršćansko milosrđe! - rekao je netko.
- Jebi ga! Sad ste se sjetili! Kad više nikoga nema, kad ne možemo ni podijeliti! - žestio se Zlatko. Isplatio je ekipu kutijama sa sendvičima i svi su još desetak dana jeli samo njih dok nisu došli u stanje da im se sendviče nije smjelo ni spomenuti i ogadilo im ih do daljnjega.
Čim je Zlatko čuo da Papa kani i treći put doći u Hrvatsku živnuo mu je poduzetnički duh namirisavši nepogrešivu priliku nabrzinu zgrnuti velike novce. Treći put Bog pomaže! Ovaj put je odlučio ništa ne prepustiti slučaju. Na vrijeme je naručio s Tajvana kontejner krunica, križeva, kipića Majke Božije, Papinih fotografija u sedefastim okvirima i sličnih drangulija. No Papa nije kanio ni svratiti u Zagreb, nego u Rijeku, Zadar, Dubrovnik, Osijek i Đakovo. Zlatko je imao prijatelja u Rijeci koji je imao lokal na idealnom mjestu kuda će proći sam Papa, a za njim najveća gomila obožavatelja. Prijatelj je inače prodavao egzotične mirodije i upravo je kanio zatvoriti radnju, ali ga je Zlatko odgovorio. Dva dana ranije ispunili su izlog, dućan i skladište religioznim prčkarijama i čekali.
U noći prije visokog posjeta došli su policajci i na rubu trotoara, dva metra od dućana postavili željeznu ogradu koja se protezala cijeli kilometar, a uz ogradu na svakih tri metra postavili čuvara. Nitko nije mogao prijeći s lijeve strane ulice na desnu i obrnuto. Zlatko je vrisnuo kad je to vidio, ali njegov vrisak je uzaludno odjeknuo. Papamobil se provezao sredinom ulice, okupljeni narod mu je mahao preko ograde, a glavninu onih koji su se htjeli okupiti oko Pape policija je sprovela okolnim ulicama. Ona nekolicina natiskana oko dućana bila mu je okrenuta leđima i nitko nije ama baš ništa kupio.
Zlatko je natrpao sve u kombi s prikolicom i jurnuo u Zadar. Iz Zadra u Dubrovnik. Iz Dubrovnika u Osijek. Dok je bio u Osijeku, Papa je stigao u Đakovo. Kad je Zlatko stigao do Đakova, Papa je već bio u Osijeku… Zlatko se vratio u Zagreb sa svime s čim je i krenuo, potpuno izmožden neprekidnom vožnjom i višednevnim nespavanjem. Nikada nikome nije pričao što mu se sve putem dogodilo, osim da je iz svega je izvukao pouku - „S Papom tikve ne saditi!“
Na dan četvrtog papinskog posjeta Hrvatskoj Zlatko je odlučio otići daleko je zapjenjene gomile i spokojno ručati u kineskom restoranu pored Zvijezde. Upravo u trenu kad se kosooka konobarica nagnula pored njega da spusti zdjelu sa slatko-kiselom juhom, s ulice se zaorio stravičan urlik:
- Ide Papa!
Kao da su samo to čekali, gosti za susjednim stolom skočili su kao ispaljeni oprugama i jurnuli prema izlazu na ulicu. U prolazu jedan je trknuo konobaričin lakat i zdjela s ljepljivom juhom izlila se Zlatku u krilo. I on je skočio i zaurlikao:
- Jebi Papu! - a zatim jurnuo na ulicu da ga gađa cipelom. Stigao je vidjeti kutijasti bijeli papamobil kako prolazi na drugoj strani višetračne ceste, daleko van dometa. No to ga je iznenada ispunilo ushitom i nekakvim neodređenim, ali snažnim osjećanjem da se tim duhovnim poslovima ipak može nekako zaraditi, zbog kojega je umjesto da posegne skinuti cipelu visoko podigao ruku i kad mu se učinilo da ga Papa gleda mahnuo mu za pozdrav.
Na povratku u restoran na ulazu ga je presrela konobarica s nekom krpom i počela brisati komadiće povrća s mrlje na prednjoj strani njegovih hlača. To je bilo prijatno. Dok se konobarica trudila Zlatko se raspitivao:
- A koji je ono vaš žrec? Dalaj-lama? Kani li i on svratiti u Zagreb?
Za tu priliku mogao bi otvoriti salon za produhovljenu egzotičnu istočnjačku masažu…
Post je objavljen 06.06.2011. u 03:43 sati.