Jutro je! Sinoć sam slabo spavao. Razmišljao sam o djevojci zlatne kose i prekrasnog osmijeha. Unatoč nedostatku sna, osmijeh mi nije silazio s lica. Jedino što mi je bilo u glavi je misao kako moram naći to prekrasno biće koje sam sinoć sreo na rivi. Moram priznati, bio sam vrlo odlučan u toj namjeri, što je vrlo atipično za mene iz razloga što odlučnost nije jedna od mojih jačih strana. Majka je otišla na najbližu plažu našem apartmanu, vjerojatno zbog toga što je ujedno i najintimnija. Naime, ona ne voli gužve kakve su obično na hotelskim i gradskim plažama. Kaže da ljudi djeluju poput sardina nabacanih jedni na druge. Moram priznati da se i ja ponekad složim s njom po tom pitanju. Ali ovaj put nije bilo tako. Odlučio sam potražiti 'zlatnu djevojku' na svim plažama i uvalama do kojih sam mogao pješice stići. Krenuo sam, nadajući se da ćemo opet nekako nekom magijom naletjeti jedno na drugo. Držao sam oči širom otvorene te u hodu smišljao govor koji ću iskoristiti kada ju pronađem. Kada sam konačno nakon otprilike sat vremena smislio prikladan govor i nakon što sam bezuspješno obišao većinu plaža, palo mi je na pamet da što ako 'zlatna djevojka' ne govori hrvatski?! Tu su nastali novi problemi te sam počeo prevoditi taj famozni govor na engleski jezik i dalje bezuspješno obilazeći čini se i zadnju plažu. Nakon mog sad već dvosatnog obilaska Brela u potrazi za 'zlatnom djevojkom' rečeno mi je kako sam i očekivao da plaže više nema, drugim riječima to je značilo da moja potraga tu prestaje i da je bila poprilično bezuspješna, a poraz i neuspjeh su tada bile zadnje stvari koje su mi trebale i koje sam želio priznati samome sebi. No kako to obično u životu biva, neuspjeh nastupa onda kada nam je najmanje potreban! Nije mi ništa drugo preostalo nego da se vratim na plažu gdje sam ostavio majku. Ostatak dana nisam bio baš raspoložen za pretjerane rasprave i razgovor, tu i tamo bi ustao s ručnika te nestao u nepoznatom smjeru tragajući za 'zlatnom djevojkom'. Čudno je to kako određeni trenuci u životu, bez obzira na to koliko god oni kratko trajali, na čovjeka ostave snažan dojam i potrebu da ih proživimo ponovno!
Post je objavljen 06.06.2011. u 00:14 sati.