Rođena sam na blještavim vrhuncima.
Sve što sam znala bio je sunčev sjaj,
Šarenilo duge i
Svjetlucanje zvjezdica.
Igrala sam se sa srnama i vjevericama
Pjevala sam sa slavujima
S leptirima sam lepršala kroz šarenilo cvjeća.
Nisam imala vremena primjetiti oblake.
Nisam čula grmljavinu,
nije me nikada zanimala hladnoća,
onako zaštićenu čarobnom ljepotom visina.
Bila sam princeza u svome čarobnom svijetu.
Trčala sam po proplancima, zaigrana i sve je bilo lako i lijepo
I nisam zapazila da sam zalutala
Negdje, u vremenu igre, nekako
Izgubila sam samu sebe.
Najednom je nestao sunčev sjaj i sve se zatamnilo.
Zbunjena, pogledala sam oko sebe.
Nisam poznavala krajolik.
To više nisu bili moji blještavi vrhunci.
Tražila sam svoju najdražu igračku
Šarenu dugu
Da me utješi.
Nisam je našla, nestao je smijeh njenih boja iz mojih očiju.
Zaplakala sam i plačem, plačem neutješno do kraja života.
Okružuju me neke čudne sive i crne i velike i namrštene zvijeri
Smiju se avetinjski glasno i buka njihovog smjeha me plaši.
Sigurnost i sjaj mojih visina su nestali
Noge su mi duboko utonule u blato i smeće i lešine
I svaki me pokret ukopava sve dublje
Princeza nekada
Prosjakinja sada
Umorna i bez nade
Više se i ne sjećam svjetlosti svojih vrhunaca
.
Post je objavljen 05.06.2011. u 22:10 sati.