Benedikt XVI. je prvi Papa u povijesti koji je govorio u zagrebačkoj zgradi Hrvatskoga narodnog kazališta. Ujedno je taj govor i središnji dio susreta Svetog Oca s predstavnicima civilnoga društva, političkog, akademskog, kulturnog i gospodarskog života, s Diplomatskim zborom i s vjerskim čelnicima u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu.
„Sretan sam što mogu započeti svoj posjet susrećući vas, koji predstavljate razne slojeve hrvatskoga društva i diplomatski zbor“, rekao je Papa i zahvalio mons. Puljiću i dr. Zuraku na pozdravnim govorima i glazbenicima koji su ga dočekali, kako je rekao, „univerzalnim jezikom glazbe“. Kako je istaknuo Sveti Otac, dimenzija univerzalnosti odlika je umjetnosti i kulture, te se posebice veže s kršćanstvom i Katoličkom crkvom.
Za zgradu HNK-a je Papa rekao, da je „predivno kazalište znakovito mjesto“ koje izražava hrvatski nacionalni i kulturni identitet. „Moći susresti vas ovdje, zajedno okupljene, još je jedan razlog duhovne radosti, jer Crkva je otajstvo zajedništva i uvijek se raduje zajedništvu u bogatstvu različitosti.“
Pitanje savjesti bila je središnja tema Papinog obraćanja osobama iz javnog i vjerskog života, jer kako je rekao, tema savjesti je „transverzalna glede raznih područja u kojima djelujete i temelj je slobodnog i pravednog društva, kako na nacionalnoj tako i na nadnacionalnoj razini.“
„Naravno, mislim na Europu“, istaknuo je Sveti Otac, „čija je Hrvatska oduvijek sastavnica na povijesno-kulturnome planu, a to će doskora biti na političko-institucionalnoj razini. Valja priznati i razvijati velika dostignuća modernoga doba, to jest, priznavanje i jamstvo slobode savjesti, ljudskih prava, slobode znanosti i time, slobodnoga društva, ali pri tom zadržati otvorenima razum i slobodu prema njihovu nadnaravnom temelju, kako bi se izbjeglo to da se ta dostignuća samo izbrišu, kao što nažalost nerijetko možemo ustvrditi“, upozorio je Sveti Otac.
Kako je Benedikt XVI. istaknuo, kvaliteta društvenoga i građanskoga života te kvaliteta demokracije ovise o savjesti, „o tome kako je se shvaća i o tome koliko se ulaže u njezino oblikovanje.“ Naime, Papa je ustvrdio da ukoliko se savjest stavi u subjektivni okvir zajedno, u koji se smješta religiju i moral, „onda krizi zapada nema lijeka, a Europa je osuđena na nazadovanje“, pa je poručio: „Ako se naprotiv savjest otkrije kao mjesto slušanja istine i dobra, mjesto odgovornosti pred Bogom i braćom ljudima, što je protiv svake diktature, onda ima nade za budućnost.“
Benedikt XVI. podsjetio je na kršćanske korijene brojnih kulturnih i znanstvenih ustanova u Hrvatskoj, ali i diljem Europe. Napomenuo je da treba spominjati te početke i povijesne istine te iz se iz tih početaka i danas može nadahnjivati. Također, Sveti Otac podsjetio je i na osobe koje su u sebi ujedinile duhovnu znanost i vjeru, a u svom radu vođeni su snagom istine i dobra.
Papa je pritom govorio o o. Ruđeru Josipu Boškoviću, isusovcu, rođenom u Dubrovniku prije tri stotine godina, u svibnju 1711. godine. „On vrlo dobro utjelovljuje sretnu svezu između vjere i znanosti, koje se uzajamno potiču na propitivanje, koje istovremeno otvoreno, raznoliko, ali i sintetičko. Njegovo najpoznatije djelo 'Teorija prirodne filozofije', objavljeno u Beču, a zatim i u Veneciji polovicom osamnaestoga stoljeća, nosi vrlo znakovit podnaslov: 'redacta ad unicem legem virium in nautra esistentium', tj. 'prema jedinom zakonu postojećih snaga u prirodi'.“
Bošković je proučavao raznovrsne znanstvene grane, istaknuo je Sveti Otac, ali je istodobno imao strast za jedinstvom, što je, kako je rekao, tipično za katoličku kulturu.
„Zbog toga je osnivanje Katoličkog sveučilišta u Hrvatskoj znak nade. Želim da ono pridonese ujedinjenju između raznih dijelova suvremene kulture, vrijednosti i identiteta vašega naroda, nastavljajući plodan crkveni doprinos povijesti plemenite hrvatske nacije“, ustvrdio je Benedikt XVI. Potom je ocu Boškoviću odao priznanje kao slavnome Hrvatu koji je poznat zbog svoje teorije „kontinuiteta“ koja vrijedi i za prirodne znanosti i za geometriju, a istodobno štovatelju istine koji dobro zna koliko ga ona nadvisuje, ali koji također zna, u svjetlu istine, upotrijebiti do kraja sposobnosti razuma kojima ga je Bog obdario.
Papa se ponovno vratio pitanju savjesti kao, kako je rekao, glavnom čimbeniku za kulturnu izgradnju i za promicanje općeg dobra. „Oblikovanjem savjesti, Crkva daje društvu svoj dragocjeni prinos. Taj se doprinos počinje oblikovati u obitelji, a učvršćuje u župi, gdje se mladi uče produbljivanju Svetog Pisma, koje je 'veliki kodeks' europske kulture. Istodobno uče o smislu zajednice, utemeljene na daru, a ne na gospodarskom interesu ili na ideologiji, nego na ljubavi, koja je 'glavna pokretačka sila istinskog razvoja svake osobe i cijeloga čovječanstva'“.
Benedikt XVI. na kraju govora uputio je poziv vjernicima laicima da su pozvani da velikodušno žive svoju izobrazbu, vodeći se načelima socijalnog nauka Crkve za istinsku laičnost, za socijalnu pravdu, za obranu života i obitelji, za slobodu vjere i odgoja.
Papa.hr
Post je objavljen 04.06.2011. u 20:40 sati.