Naravno, ljeto me mora mrziti. Komarci su me već počeli gristi, (od komaraca ne dobivam one fleke koje svrbe, nego ožiljke koji svrbe) sunce me udarilo u glavu više od 3 puta, mijenjam odjeću svakih par sati jer se znojim kao svinja, tuširam se svaki dan jer se znojim kao svinja i tako... Predivno je ljeto, zar ne?
Uz to, trema, nervoza, strah... Što zbog škole, što zbog Jules, što zbog raznih drugih stvari. Uz to da nema više moje najbolje prijateljice. Promijenila se i ne mogu to pratiti više. Zbog njega... Tog dečka. Počela se ponašati kao jedna Nina iz našeg razreda. Ista Nina s kojom sam se prva sprijateljica, a sad se jedva i pozdravljamo. Ista Nina koja se počela družiti s dečkima. Ista Nina kojoj su godinu dana kasnije prozvali kurvom, zato što se tako i ponašala. Ne krivim nju, krivim idiote od dečki koji su ju nagovorili na to. I sad Jules kreće njezinim stopama. Hvala Kristu da ima još samo tjedan dana škole, tako da neće doživjeti istu sudbinu. Bilo bi šteta da izgubim još jednu prijateljicu.
U ponedjeljak idem na pregled očiju. Za leće. Polutvrde leće koje ću dobiti. I nositi. Trebala bih biti presretna, ali ima više stvari koje u jednadžbu ne čine pozitivnom na kraju. Ma svejedno mi je, ali nije.
Sutra ću vidjeti jednu dragu prijateljicu iz Dubrovnika. Isto bi trebala biti sretna, ali nisam. I sad mi je jedna druga prijateljica, Pep, rekla da probam razgovarati s mamom... Ne mogu, ne više. Ne nakon što joj već zadajem toliko muke, a i sama ima svojih problema i više nego dovoljno. Ne mogu ju stalno iskorištavati. Ne smijem ju više povrijediti.
Fuck, imam osjećaj da ću plakati opet. Jebeno predivno.
Post je objavljen 03.06.2011. u 22:34 sati.