Zatreptalih krila
rastvorenih lati
zaustih
dok Tvoja blizina
poput nebeskog pljuska
cjelovom dotiče moju dušu
Titravi traci
svjetlosti Tvoje
donose
čitavu mi zjenicu obojaše
i zadivljeno klonuh
nad ljepotom koju stvaraš
Koraci za druge
koji bisere preziru
zasljepljeni prahom
Pjesma je njihova daleko
iako čeznu za njom
jer umiranje im je preteško
za novo rađanje
Pružam Ti čežnje
i plodno zrno posijano
Ljubavlju ga natopi
nježnošću zagrli
i žrtvom vrati
Svaki Tvoj osmijeh
podiže moj pogled
i svaka Tvoja suza
obnavlja moje korijenje
dlan blagoslivlja
a ruka vodi
Nema obzorja preda mnom
tek Tvoja blizina
i dani vječnošću pozlaćeni
poput trenutaka
njome zaodjenutih
sačuvanih
Tebi predajem sve darovano
i Tvojom milošću umnoženo
Ljiljana Katić, 17.11.1996.
Post je objavljen 03.06.2011. u 11:20 sati.