Marketing
NIJE TREBALO
toliko riječi, toliko truda,
toliko prenemaganja i dramatike,
munja i gromova,
ionako mu nisam vjerovala.
Da će sutoni postajati zlatno-ljubičasti,
da će me njegove grimizne ruže noću
voditi za ruku na tajne svečanosti,
da ću povezanih očiju razaznavati šapat trave,
štipati oblake kao da su od vate,
piti zvijezde iz njegovih širokih dlanova,
graditi hram od prejakih osjećaja,
pisati poeziju oslonjena mu na golo koljeno,
sricati poput malenog djeteta
oblikujući ustima svako slovo,
riječi poznate meke
neke
poput
ljubav
pripadanje
bliskost
prepoznavanje
U zanosnom fluidu strasti i titraju puti i želje,
nije trebalo toliko obećanja
toliko davanja i planiranja i fantaziranja.
Ionako bih pisala poeziju
oslonjena mu na golo koljeno,
divila se velebnosti hrama muške suze povezanih očiju
i sricala poput malenog djeteta čarobne riječi
poznate riječi
ljubav i njene preopojne lipe,
pripadanje i ljekovita bazga,
bliskost i čudesni makovi,
prepoznavanje i pitomost ivančice.
Al će doći veče kad ćeš, ko Elvira,
Don Huana sita i lažnih kavalira,
Sjetiti se sjetno nježne ove strofe.
Moje će ti ime šapnut moja muza,
A u modrom oku jecati će suza
Ko za mrtvim klaunom iza katastrofe.
( A.G.Matoš, "Djevojčici umjesto igračke")
Greška je u pretjerivanju.
Post je objavljen 02.06.2011. u 21:27 sati.