Vraćam se nakon niza godina, pokušavam obuti stare razgažene cipele i sjetiti se tko sam onda bila. A tko sam sada? Jesam li mogla drugačije, jesam li uopće trebala drugačije? Vrtim u glavi slike događaja koji su zaredali u vrijeme bijega od virtuale … bilo je uspona, padova, uspjeha, neuspjeha, smijeha, suza, ljubavi, mržnje, ponosa i srama. Bilo je različitih ljudi, stvari, mjesta, doživljaja. Tijelo stari, ali duh je ostao isti.
Prisjećam se… Sjedila sam na ovom istom mjestu, imala pramenove u kosi (hit te sezone), pisala na nekoj drugoj verziji windowsa, sanjarila o nekom liku koji odavno već nije bitan, o temama koje odavno već nisu bitne.
Smiješim se, ma dobro je, sve je to, zapravo, isto. Život se nekako odvija u ciklusima, i na kraju dana, razmišljajući o prošlosti, postaješ barem na kratko maleni, priručni filozof.
Tko zna što sada rade stari blogeri...
Post je objavljen 02.06.2011. u 20:32 sati.