"Zauvek" je, ipak, samo reč...
Velike reči obično imaju malu grešku, i smanjuju se za mrvičak svaki put kad ih izgovoriš. Ni od mog "zauvek" nije ostalo bog zna šta.
Tu je noć padala kiša, išli smo skupa kući zagrljeni...Iznenada je kleknuo zaustavio 2 cure koje su slučajno prolazile. Ni na kraj pameti mi nije bilo što će napraviti... Kleknuo je pred mene i zaprosio me!
Koliko smo se puta kleli jedno drugome i uvijek je tu bila riječ zauvijek, bilo da kažemo jedno drugom da se volimo- zauvijek, ili dok smo ležali zagrljeni u krevetu i govorili da ćemo tako ostati zauvijek...
Rekao mi je jednom da ako ga ostavim da će si istetovirati suzu ispod oka ako ga ostavim, da će me zauvijek čekati, suze nema, niti bi ja htjela da je ima, ali sam bar vjerovala u zauvijek...
Čini se da se i naš zauvijek izlizao, eto, od njega nije ostalo ništa.
Ili je ipak ostalo ono moje jedino što nisam u životu prekršila, moja ljubav prema njemu, čini se, zauvijek...
Post je objavljen 02.06.2011. u 12:15 sati.