Intervju s Katarinom Sabljić, studenticom i članicom Nadbiskupijskog zbora koji će pjevati na bdijenju mladih s Papom
Katarina je studentica četvrte godine Pravnog fakulteta u Zagrebu. Osim u Nadbiskupijskom zboru, Katarina pjeva i u zboru „El Shaddai - Svemogući Otac“ na Jarunu. Redovito odlazi na tjedni vjeronauk u Studentski dom „Stjepan Radić“, dva puta tjedno radi u jednom pozivnom centru, pohađa tečaj poslovnog engleskog te uči i španjolski jezik. Bez obzira na mnoštvo obaveza, Katarina smatra kako: „Ne trebam biti rob svog posla i svjetovnih stvari. Zato rado idem na većinu susreta i ostavljam knjigu u svojoj sobi jer sam sigurna da će Bog umnožiti moje vrijeme i da će mi biti od pomoći.“
Želim sudjelovati u organizaciji i pripremama dolaska Svetog Oca jer shvaćam važnost tog susreta.
Članica si Nadbiskupijskog zbora koji će pjevati na bdijenju mladih sa Svetim Ocem, kako teku pripreme?
U radu zbora sudjeluje 250 učenika, studenata i radne mladeži koji su inače uključeni u različite aktivnosti u svojim župnim zajednicama u Zagrebu te izvan njega. Pripreme i uvježbavanja lagano se privode kraju. Trenutno smo u završnoj fazi i mogu reći da sam jako uzbuđena i jedva čekam da zapjevamo. Sve je jako dobro uvježbano i uvjerena sam da će mladi na Trgu biti zadovoljni izborom pjesama te našim bendom. To su pjesme koje mladi pjevaju u svojim župama i svima su poznate. Glazba i pjesma jako su bitni jer se određene stvari mogu jače i dublje doživjeti.
Glazba dopire dokle riječ ponekad ne može. Jako je bitno da se osjeti ushićenost, zajedništvo i prijateljstvo, a sve to se pjesmom najbolje može postići. Zbor vodi Jurica Petar Petrač, mladi dirigent i glazbenik iz Zagreba te Maja Kordić, članica zbora „Navještenje“ iz Velike Gorice. Jurica me zajedno s nekolicinom mojih prijatelja pozvao u taj zbor kako bi zajedno doprinijeli susretu, budući da smo aktivni u našoj župnoj zajednici. Poznajemo se iz zbora „Capella juris“ koji Jurica vodi, a ja sam kao studentica Pravnog fakulteta, članica tog zbora. Rado sam se odazvala tom pozivu jer mislim da time činim mnogo za sam Papin pohod Hrvatskoj. Želim sudjelovati u organizaciji i pripremama njegova dolaska jer shvaćam važnost tog susreta.
U nedjelju ćeš biti dio volonterskog tima na Hipodromu…
Tako je! Taj dan ću biti dio volonterskog tima koji čini otprilike 800 mladih ljudi koji će biti tu ukoliko zatreba bilo kakva pomoć. Lijepo je izdvojiti vrijeme i posvetiti ga drugome jer tek tada sve dobiva smisao. S obzirom na obaveze vezane za fakultet, nisam u mogućnosti svaki put biti prisutna na događanjima u zajednici i crkvi koja su mi bitna i koja mi pomažu da se razvijam u kompletnu osobu, vjernika koji se trudi živjeti po Božjim pravilima, odnosno po Deset Božjih zapovijedi. Stoga, u tim trenucima pomislim kako je najbolje da taj susret, tu aktivnost predam Bogu kao žrtvu i doista, događa se da na ispitima imam sreće kad to najmanje očekujem.
Volontirat ćeš i u Madridu, na Svjetskom susretu mladih s Papom, odlučila si i tamo sudjelovati kao volonterka?
Španjolski jezik je moja dugogodišnja strast i jedan od razloga zašto sam se odlučila prijaviti kao volonter na Svjetski susret mladih sa Svetim Ocem u Madridu koji će se održati u kolovozu ove godine.
Nisam očekivala da će me primiti, ali sam odlučila pokušati. Nikad nisam volontirala u stranoj zemlji i to mi je predstavljalo veliki izazov, a naročito mi se svidjela činjenica da ću tamo biti s mladim katolicima i pomoći u organizaciji druženja s Božjim Pastirom na zemlji. Nakon dva mjeseca su mi javili da sam primljena. Bila sam uistinu sretna, čak sam i zaplakala jer mi to stvarno puno znači.
Otkada sam to saznala, počela sam još više učiti jezike i pokušavam se više posvetiti ispitima kako bih bezbrižno mogla otputovati na 15 dana u zemlju koja me fascinira iz više razloga, a posebno svojom kuhinjom i jezikom. Još su u tijeku pripreme oko našeg dolaska. Predviđen je dolazak čak 20 000 volontera iz svih zemalja svijeta, sa svih kontinenata.
Odlazimo desetak dana ranije od ostalih kako bi se upoznali sa sredinom, opustili se i naučili pričati i sporazumijevati se na stranim jezicima. Ondje nas čekaju određena zaduženja. Svatko će dobiti zadatak radi pomoći u organizaciji. Još uvijek nismo dobili precizne informacije, no očekujemo ih svaki dan. Za volontere iz Hrvatske, nas 53, zadužen je gospodin Pablo koji spremno odgovara na svaki naš upit. Održali smo dva susreta volontera kako bi se upoznali i kako bi skupa organizirali put. Za sada smo jako zadovoljni, slažemo se i na svakom susretu dogovaramo novi susret.
Očekujem da će mi to biti pozitivno životno iskustvo i da ću se povezati s ljudima iz cijeloga svijeta, svih boja i rasa. Silno sam uzbuđena. Trudit ću se ispuniti svaki zadatak marljivo i točno. Želim pokazati da se na mene može računati i osloniti. Bit će to predivno ljeto.
Jako je bitno moći se odmaknuti od svakidašnjih briga i obaveza, to si moram moći priuštiti. Ne trebam biti rob svog posla i svjetovnih stvari. Zato rado idem na većinu susreta i ostavljam knjigu u svojoj sobi jer sam sigurna da će Bog umnožiti moje vrijeme i da će mi biti u pomoći.
Kako uspijevaš uskladiti brojne obveze?
Prije svega je potrebna dobra organizacija i pridržavanje plana. Ustajem poprilično rano i već do ručka uspijem riješiti dobar dio svojih obveza. Ponekad mi ne ide po planu. Sve ovisi o vremenu, raspoloženju ili obavezama koje iskrsnu u zadnji tren. Ali i to su trenutci kada se obraćam Bogu i predajem Mu sve svoje obveze, brige i osjećaje. Nedavno mi je prijatelj poklonio prigodnu knjižicu „Upravljanje vremenom za katolike“ i trenutno rješavam određene zadatke koji su ondje ponuđeni i mogu reći da učim kako iskoristiti vrijeme kvalitetno i kako najbolje organizirati svoje svakodnevne obveze. Učim kako Mu služiti „svim srcem svojim, svom dušom svojom i svim umom svojim“ (Mt 22,37) i svim vremenom svojim. Evo, plodovi toga vidljivi su u mome svakodnevnom životu.
Jako je lijepo živjeti u zajednici sa studentima i prijateljima koji dijele moje mišljenje i koji Boga stavljaju u centar svoga života.
Na samom smo kraju, želiš li nešto poručiti našim čitateljima?
Evo, za kraj želim reći kako sam svjedok da je jako lijepo živjeti u zajednici sa studentima i prijateljima koji dijele moje mišljenje i koji Boga stavljaju u središte svoga života. Živimo u razdoblju kada nas napadaju i kada je naša vjera postala meta koju treba uništiti. Ne smijemo to dopustiti.
Moramo se truditi. Nije dovoljno samo ići u crkvu, nije dovoljno biti dobra osoba. Treba se hraniti vjerom u Isusa Krista. Samo ćemo tako moći opstati. Meni je vjera izazov i svakim danom se trudim odlučiti za Krista i odgovoriti na poziv koji mi Gospodin svakodnevno upućuje. Danas više nije dovoljno samo biti vjernik, nego je potrebno i svojim primjerom poticati ljude da se mijenjaju, trebamo svojim stavovima postići da nas oni gledaju očima koje će poželjeti promjenu u svojoj nutrini. Svi su siti laži ovoga svijeta i jednostavno su pali u kolotečinu života. Ljudi nisu svjesni da su željni istine i bitno je da se osvjedoče vjerom u Isusa Krista, a mi im možemo pomoći razgovorom, osobnim svjedočanstvima te molitvama. Preobraćenje je proces, ali trud se isplati.
Bogu hvala i slava!
Razgovarala: I. Š.
Post je objavljen 02.06.2011. u 09:23 sati.