--------------------------------------------------------------------------------------------
Dobro nam doš'o Sveti Oče!
Ma kakva aritmija moj doktore, to je radost, to je ushit, to je razdraganost.
To je posebno stanje kao trema pred nastup, to je veselje za koje opisati još nisu izmišljene riječi jer ovih trideset slova premalo je za kombinatoriku.
Radujem se kao malo dijete, radujem i nadam.
Kad idem na spavanje molim se da noć što kraće traje, ne radi kostobolje…znam ja da Vi razumijete.
Želim da svi dani do Tvog dolaska Sveti Oče nestanu da se taj osvit jutra pojavi što prije kao bljesak, pojavi kao veliko iznenađenje, recimo kao ono u Japanu samo dva puta jače naravno u drugom značenju.
Molim se da Tvoj sjaj i zlato zabliješti u svoj svojoj punini da bude dostojno dvora biskupskih u Lijepoj Našoj.
Molim se da nas zaslijepi tvoj blagi pogled i iskreni otvoreni smiješak koji govori o Tvojoj ljubavi spram nama, o tome kako smo „mali pod zvijezdama“ a ipak imamo čast i sreću dočekati tako visokog i skromnog gosta.
Molim se da svi tvoji papamobili, papaavioni, papabrodovi, (svemirski i morski) papamotocikli sa prikolicama mirno prolaze preko zavarenih šahtova a siguran sam da oće jer to su zavarivali najbolji zavarivači sa atestima iz Lijepe Naše. (bez norme)
Nema šanse, nije ostavljena niti najmanja mogućnost da poviri onaj s trozubom iz nekog otvora kanalizacije. I ako, iskreno rečeno, moglo se tu malo i zašparati pa taj novac pridodati za kupnju malo boljeg poklona koji Ti se sprema ali Ti ćeš razumjeti, nema se jer dok su se namirivali zaslužni ponestalo je para a spisak je još podugačak. Ovi nevjernici sa zapada sve nam teže daju pare kao ne vjeruju nam. Nama, nama najvećim vjernicima svijeta oni ne vjeruju?
Moglo se, rekoh, zašparati jer se doček mogao organizirati i na drugom mjestu gdje ima velikih livada po kojima isto tako trče konji kao i po hipodromu.
Ima i trgova koji još nemaju kanalizaciju pa bi se izbjeglo zavarivanje šahtova.
Ali pustimo to, važno je da Ti nama dolaziš u radosti i blagosloviš dvore od dragog nam kamena, blagosloviš naše predstojeće izbore jer znam da Ti nećeš biti pristran već postupiti onako kako Ti se kaže.
Dobro nam doš'o dragi Papa, kliče srce moje jer i moja obitelj daje svoj skromni prilog Tvome dolasku.
I ako ISUS nije imao zlatnu krunu već onu bodljikavu, i ako oni čavli nisu bili zlatni već neki nevješto iskovani u nekom brodogladilištu (ovo brodogladilište, nije da oni gladuju što nemaju nego su i oni davali priloge za nečiji dolazak), i ako ISUS nije imao sve to papa-nešto, ja sam ostao njegov vjernik pa sve teže razumijem zašto sjaj….ma pustimo to, meni i tako trebaju nove oćale.
Jedino mi je teško što ne mogu sve ove pojavnosti objasniti svojoj unučici, ne mogu joj objasniti ni zašto ima CF
Ne mogu joj objasniti sve ovo što piše i zašto ne može živjeti život kao i njezine prijateljice?
Ali joj mogu objasniti zašto su joj ukinuli invalidninu!!
Mogu joj otvoreno reći i pripremiti je da i ona mora podnijeti žrtvu i dati svoj mali skromni doprinos.
Ako ne budemo imali za lijekove dati ćeš dijete moje i svoj mali skromni život kao što ga je i ISUS dao da bi se mi danas razbacivali s njegovim postojanjem.
Reći ću joj:
„Draga moja unučice, budi sretna i radosna radi toga što su ti ukinuli invalidninu, budi ponosna kao Onaj na Raspelu i smatraj da svoju invalidninu daješ kao mali prilog za dolazak Svetog Oca jer država je siromašna.
Nemoj pitati zašto toliki sjaj i pompa, ustvari nemoj ništa pitati jer jedino je važno da Sveti Otac dođe a za to treba para, puno para. I nemoj me pitati zašto je on svet jer nisam siguran u odgovor. Nemoj me pitati zašto je Sveta Stolica sveta a tvoja u granulatima, svijetlim malim kuglicama jer ne možeš probaviti masnoću a država nema novaca da ti olakša.
Nemoj me pitati dijete moje zašto se svetost veže uz sjaj i zlato? Zašto država više nema za pomoć potrebnima a ima za dijeliti „božjim ljudima“ koji skromno uživaju u raskoši.
Nemoj me pitati jer slutiš moj odgovor.
Ti si moje zlato i trajat ćeš više od bilo kojeg dragog kamena i svih privjesaka obješenih na njihovim prsima i obruča na njihovim prstima.
Ti, unučice moja, pomoli se i reci: dragi Bože, evo uzeli su moju invalidninu, možda baš ona bude ta mrvica što nedostaje da bi se dočekalo Svetog Oca. Neka mu je blagoslovljeno pa me se možda sjeti u molitvi!
Dobro nam doš'o Sveti Oče“!
Post je objavljen 02.06.2011. u 00:16 sati.