Marketing
Njihaj zlatnom urom ljeta ...
( nedovršena, tj. velikim dijelom izgubljena priča iz šestnaestogodišnjeg naftalina , posvećena mojoj baki )
Svakog jutra, sneno klupko na očevim rukama, ulazila bih ti kroz oljušten okvir stakalca, što dijelilo je našu bajku od trepeta neke tuđe jave u kolopletu praskozorja...
U tvojoj sobi započinje svijet: začaran šumor napuštenih zvukova, baršunast prah zida s pozlaćenim ljiljanima, pobožno oblizivan sa znatiželjna kažiprsta, ... krotak san utonuo u jastuke, tuhice, svete sličice, miris starinskih ormara ... i Kneippove kave kojom budiš mokra čela svojih prenaspavanih anđela.
Škriputav uzdah drvenih podova dok ispraćaju sitne, bose korake u nove krajolike – slapove ponad pocinčana bijela umivaonika: i tri puta kadimo i hladimo uplašena marna lica ... i još koji put da ne podbrojimo, jer - tad anđeo će gnjevan stići, na sva lica neumivena prosut mračni gar... pouzdan kao tvrd ovitak tvog crnog molitvenika i svjedočanstva opalnom prošlošću ozarenih prvopričesnih slika naših majki, a djece ...
Kad već sa zvonika zablistaju podnevne orgulje ... I odmah potom raspjevano pozdravljenje, svakidanja naša blagovijest s tobom, pod snenim raspelom, gdje disali smo sklad, smirenje, posvećenu ljetnost prizaspala kućna zraka ...
A onda, u okrilju maternice kuhinje: uznesenje slatkim šljivinim lopticama, bratski dijeljene sirne pogače najfinijeg okusa ikad slućene askeze pravednika - slasan užitak ranokršćanskog otajstva, što utkao se u poneku poru, pa i danas zadrhti nam rukama dok objedom cjelivamo plodove tog istog Sunca što hranilo je zalogaje posvećenicima bakinih božanskih jela ...
( izgubljeni dio 
: posjet tržnici, igranje u vrtu, boravak u crkvi za večernje mise, a sve prepuno mirisa: riječnog mulja, blata i ljubičica, tamjana i svijeća ... )
poslijednji stih, njega sam dobro zapamtila, jer me još drži :
U krugovima te svjetlosti još uvijek trajem. 
Post je objavljen 01.06.2011. u 22:32 sati.