Autor slike: meni nepoznat
Dragi Bože
Danas sam na tren bila kao zrak…
Vjetar što struji livadom snježnom
Sapliće se o perjanicu zelenih grana
Maslačkova putnica na dodiru nježnom
Izdah kojim otpušta se zaostala tama.
Na tren ja postadoh vatra…
Užarena lava vulkanom kad teče
Cigarete vrh što kraju se približava
Šibica upaljena, rana koja peče
Bajkoviti zmaj čiji plamen spava.
Trenutak jedan i već sam voden tok…
Svugdje sam i nigdje, misao mi hlapi
Raspline se riječ kao maglen trag
Već za par minuta vraćaju se sve odbjegle kapi
Dugin most me mami, pastelan i drag.
Zemlja sam otežala, vrtim se u krug…
Stremim ka visinama, sila teže uzemljava
U meni se bude gejziri moćni
Voda, vatra, zrak … iz mene isijava
Pogledom ja tražim, jedan prizor noćni…
Zvjezdano sam nebo,da, sada sam svoja…
Bezgranična, svjetlosna, ponorna i tamna
Pustolovna, nemirna, spiralnoga tijeka
Eksplozivna, tiha, udaljena, zamamna
Prostrana, neistražena, zvjezdana rijeka…
Samo sam poželjela pitanje postaviti
Ti se smiješiš, šapućeš;
Igraj se,
Jer Život je vječan
Život treba slaviti!
Post je objavljen 01.06.2011. u 20:53 sati.