Ovu knjigu nisam dosad nikad vidjela niti sam čula išta o njoj niti o njenom autoru, a privukla me na prvi pogled ružičastim koricama (još jedan plitak razlog za odabir knjiga). Objavljena je u Biblioteci Kult u zajedničkom izdavačkom pothvatu koprivničkog izdavača Lora i varaždinske Katarine Zrinski 2001. godine (o ovom koprivničkom izdavaču također ništa nisam čula, no to nije čudno jer mi se čini da više ne postoje, a i da nisu imali bogznakakav izbor objavljenih naslova. Voljela bih kad bi moje pretpostavke netko opovrgnuo).
Generacija X je ono što je bilo prije nego što smo došli mi, generacija Y, ili generacija G, ili generacija Google. Unatoč nihilizmu koji je isijavala generacija prije nas, veseli me pomisao da je čovječanstvo, ili radije generacije mladih, evoluira. Generacija X u Americi (u što uključujem i Kanadu s obzirom da je Douglas Coupland kanadski autor) ona je generacija koja je prva rado birala McJobove, koja se pojavila u istom razdoblju povijesti čovječanstva kao i yuppieji, ali kao njihov antonim. Knjiga sadrži niz korisnih okvira koji definiraju pojedine pojmove iz toga razdoblja:
«McJob: slabo plaćeni, niskoprestižni, nedostojanstven i slabo koristan posao u uslužnim sektorima. Ljudi koji nikada nisu držali do karijere, smatrali su takve poslove zadovoljavajućima.»
«Veal-fattening pen (radni odjeljci na poslu): Male, pritješnjene i zbijene radne stanice izgrađene od sklopivih zidova; nastanjuje ih mlađe osoblje. Ime su dobili po malim pregrađenim prostorima koji se koriste u stočnoj industriji.»
Ovu knjigu čini 31 odvojeno poglavlje u kojima glavne aktere predstavlja troje ljudi: Andy (pripovjedač), Dag i Claire. To troje ljudi u kasnim dvadesetima i na pragu tridesetih godina povukli su se u bungalove u Palm Springsu da bi radili niskobudžetne poslove i jedni drugima pričali različite priče, iz mašte ili iz vlastitog iskustva. Andy, koji ima najviše unutarnje mirnoće, donosi priče iz prirode: o kamenju, plažama, prirodi od koje smo se otuđili. Dag je na svojoj koži iskusio posao u marketinškoj agenciji, sklon je vandalizmu i njegov je život niz bizarnih preokreta. Claire je pak utočište u jednom od bungalova našla radi bijega od svoje prekobrojne obitelji čiji članovi je običavaju nazivati Spinster (Usidjelica). Danas, generacija X bi bili ostarjeli hipsteri, pomislila sam ne jednom dok sam čitala knjigu. Neobičan stil odijevanja, neobičan stil života... teško je zapravo reći što je ispravno: čitav život gomilati materijalno, raditi i trsiti se, ili jednostavno pustiti da sve ide svojim tokom i uživati u nekim privatnim stvarima u svom životu: u obitelji, prijateljima, u druženju s ljudima, u životnim pričama (i naši glavni junaci zapravo predstavljaju istodobno i kroničare svoga vremena i pripovjedače koji čuvaju i usmenom predajom prenose uspomenu na neka ranija, nevinija razdoblja svojih života i društvenog života Amerike). Na razmišljanje o tome što su zapravo moji prioriteti potakla me nedavna prerana smrt jednog radnog kolege. Zaključujem da imam spokoja: daleko sam dogurala, u životnom iskustvu, u radnom iskustvu, u svakom pogledu. Ali kad bih sada, danas morala umrijeti, bojim se da bih više žalila zbog toga što nemam djece nego zbog toga što neću stići položiti pravosudni ispit. To su moji prioriteti. Moja radna kolegica ima sasvim drugačije stajalište, možda i zato što je sama. Ona smatra da iza svakog uspješnog muškarca stoji uspješna žena, ali da iza uspješne žene (a sebe smatra uspješnom ženom) ne stoji nitko, i da žena, da bi bila uspješna, mora biti sama, odnosno mora birati između karijere i obitelji. Ja sam valjda mutava pa to stajalište uopće ne razumijem. Ili, razumijem u onom smislu u kojem želim razumjeti: možeš imati oboje, ali ne u istoj mjeri. Život je stvar balansa i ako hipertrofiraš na jednom području, nužno ćeš si uskraćivati životno iskustvo na drugom području.
Vaša cijenjena razmišljanja na ovu temu, molim.
Inače, ako Boga znate, čitajte ovu knjigu u izvorniku jer je dio mog čitanja ove knjige definitivno rezultirao frustracijom, a ne čitateljskim užitkom (ako me razumijete, nudge-nudge) zbog konstrukcija poput «farmerski market» koji je ostao polupreveden, «styrofoam» koji je ostao sasvim nepreveden i drugih grozomornih stvarčica.