Marketing
Džalto Lidiji Butković iz Zagreba
Prosudbeno povjerenstvo književne nagrade Stjepana Džalte odlučilo...
Književna nagrada Stjepan Džalto za 2011. godinu pripada priči Nezamislivi cirkus Gospodina K. (kako počinju smrti najvećih), pristigloj pod šifrom ATTD 1234, autorice Lidije Butković iz Zagreba. Tako glasi jednoglasna odluka Prosudbenog povjerenstva književne nagrade Stjepan Džalto, čiji je predsjednik književnik i sveučilišni profesor Antun Lučić.
Autorici će uz prigodnu plaketu, biti dodijeljen i iznos od 500 KM.
Povjerenstvo je u travnju iz mnoštva pristiglih radova na Natječaj za Džaltu nominiralo i istaknulo sedam ostvaraja, za koje je, uz pobjedničku priču Lidije Butković, organizatoru natječaja, Hrvatskoj uzdanici, dalo preporuku za tiskanje u zasebnoj knjizi s tekstovima s prvog i drugog natječaja. To su sljedeće priče:
- Zapali iz hrvatske ruke, autora Miljenka Stojića, pristigla pod šifrom Milj-Emin,
- Pijetao, autorice Tine Laco iz Mostara, pristigla pod šifrom Lady Mercury
- Epilog, autora Abida Jarića iz Zenice, pristigla pod šifrom Podgradina,
- Suho zlato, autora Krunoslava Šetke iz Mostara, pristigla pod šifrom Dom,
- Dom, autorice Jasmine Sertić iz Slavonskog Broda, pristigla pod šifrom Stranac, te
- Dokaži, autora Rajka Glibe iz Zadra, pristigla pod šifrom Dirlija.
Cjelovit tekst Odluke i obrazloženja Prosudbenog povjerenstva:
Prema raspisanome Natječaju za dodjelu književne nagrade Stjepan Džalto, od 27. rujna 2010. godine, a u cilju popularizacije književnoga stvaranja te u počast “uskopaljskome Rabelaisu”, preminulome književniku Stjepanu Džalti, kulturna udruga Hrvatska uzdanica Uskoplje i Prosudbeno povjerenstvo za izbor najboljega književnog rada, nakon u travnju sedam nominiranih i istaknutih ostvaraja, donosi jednoglasnu
O d l u k u
Književna nagrada Stjepan Džalto za 2011. godinu pripada priči Nezamislivi cirkus Gospodina K. (kako počinju smrti najvećih), pristigloj pod šifrom ATTD 1234, autorice Lidije Butković iz Zagreba.
O b r a z l o ž e nj e
Stvarateljica i ujedno sustvarataljica, oblikovateljica unosnih slova, riječi i rečenica u malome a prostranom, kreirajući bitne prozne stavake u smišljenu narativno-dramatsku cjelinu, kroz priču Nezamislivi cirkus Gospodina K. postigla je umjetnički mozaične ulomke; oni su na razboju proznoga kazivanja i animirane tehnike, osobito lutkarskih preinaka i crtanoga filma. Pritom je uočljiva kultivirana i obrazovana vokacija koju gibljivo i raskošno iznosi potpisnica naslovljene priče.
Zamjećuje se prevrednovanje dosadanjih gledanja na prikaze zbilje, izgrađen polazni jezični supstrat ali i smisao za stupnjevite oblikovnosti. Pronicljivost i umnost oplemenjuju izraz pripovjednoga subjekta i daju na vrijednosti rečenoga kroz “svojevrsnu kemiju”, rastakanje ranije sviknutih proznih postupaka. Na tom području dohvaćena je ironična pa i treperava humoristična vještina i funkcionalni obrati u iznošenju gradiva. Sreću se usto paradoksi, “nazalne gravitacije sna” što se mogu pripisati urbanome načinu pripovijedanja, posebno uporabljenome leksiku koji utvrđuje autoričine poglede i ovjerava ih u diskretno probranim latinizmima, čime se priklanja provjeri baštine a odustaje od senzacionalističkih pogleda.
Priča se sastoji od svoje “preambule”, naslova Nezamislivi cirkus Gospodina K. i podnaslova kako počinju smrti najvećih, zatim maloga uvodnika i kompozicijskih dijelova u slijedu: Život (Scena broj 1: buđenje), Sjećanje (Scena broj 2: Seciranje “ljuda” u gostionici), Djetinjstvo (Scena 3: moram oprati), Smrt (Scena 4 – koja nema dva sementa kao ni posljednje dvije. Gospodin K. – raj) i Raj (Nema više scena, nastupilo je bescenje), a naposlijetku su dva međunaslova: Citiraju najvećeg, a ne znaju glumiti cinizam te podjednake kakvoće U međuvremenu, planet Zemlja diše.
Uprizorena proza je na tragu jezgrovite Ivanove radosne vijesti, ali i nikada presušenih, otvorenih hamletovskih pitanja. Namaknuta je i opreznost spram religioznoga, a kafkijanska, uliksovska pa i šimićevska preobrazba dali su ovome “nezamislovom cirkusu” punoću značenja, izoštrene estetske i etičke protege u kojima se oglašava ovodobni postmoderni duh.
Vrijedi zapamtiti da je ovo isprepleteno djelo navlastito po animacijskim sklonostima, susretištu “materije s jeziviom idejom o materiji”. Ono se zahtjevno prepustilo udijevanju i utkivanju duše u tvarno, udahnuću životnosti u stvari, prikrite likove, situacije i pojave koje određuju pojedinca današnjice i nude neogodivo samozastupanje percepcije kroz dolazeće vrijeme.
Gornji Vakuf – Uskoplje, 30. svibnja 2011. Prosudbeno povjerenstvo
Antun Lučić, predsjednik
O d l u k u
Književna nagrada Stjepan Džalto za 2011. godinu pripada priči Nezamislivi cirkus Gospodina K. (kako počinju smrti najvećih), pristigloj pod šifrom ATTD 1234, autorice Lidije Butković iz Zagreba.
O b r a z l o ž e nj e
Stvarateljica i ujedno sustvarataljica, oblikovateljica unosnih slova, riječi i rečenica u malome a prostranom, kreirajući bitne prozne stavake u smišljenu narativno-dramatsku cjelinu, kroz priču Nezamislivi cirkus Gospodina K. postigla je umjetnički mozaične ulomke; oni su na razboju proznoga kazivanja i animirane tehnike, osobito lutkarskih preinaka i crtanoga filma. Pritom je uočljiva kultivirana i obrazovana vokacija koju gibljivo i raskošno iznosi potpisnica naslovljene priče.
Zamjećuje se prevrednovanje dosadanjih gledanja na prikaze zbilje, izgrađen polazni jezični supstrat ali i smisao za stupnjevite oblikovnosti. Pronicljivost i umnost oplemenjuju izraz pripovjednoga subjekta i daju na vrijednosti rečenoga kroz “svojevrsnu kemiju”, rastakanje ranije sviknutih proznih postupaka. Na tom području dohvaćena je ironična pa i treperava humoristična vještina i funkcionalni obrati u iznošenju gradiva. Sreću se usto paradoksi, “nazalne gravitacije sna” što se mogu pripisati urbanome načinu pripovijedanja, posebno uporabljenome leksiku koji utvrđuje autoričine poglede i ovjerava ih u diskretno probranim latinizmima, čime se priklanja provjeri baštine a odustaje od senzacionalističkih pogleda.
Priča se sastoji od svoje “preambule”, naslova Nezamislivi cirkus Gospodina K. i podnaslova kako počinju smrti najvećih, zatim maloga uvodnika i kompozicijskih dijelova u slijedu: Život (Scena broj 1: buđenje), Sjećanje (Scena broj 2: Seciranje “ljuda” u gostionici), Djetinjstvo (Scena 3: moram oprati), Smrt (Scena 4 – koja nema dva sementa kao ni posljednje dvije. Gospodin K. – raj) i Raj (Nema više scena, nastupilo je bescenje), a naposlijetku su dva međunaslova: Citiraju najvećeg, a ne znaju glumiti cinizam te podjednake kakvoće U međuvremenu, planet Zemlja diše.
Uprizorena proza je na tragu jezgrovite Ivanove radosne vijesti, ali i nikada presušenih, otvorenih hamletovskih pitanja. Namaknuta je i opreznost spram religioznoga, a kafkijanska, uliksovska pa i šimićevska preobrazba dali su ovome “nezamislovom cirkusu” punoću značenja, izoštrene estetske i etičke protege u kojima se oglašava ovodobni postmoderni duh.
Vrijedi zapamtiti da je ovo isprepleteno djelo navlastito po animacijskim sklonostima, susretištu “materije s jeziviom idejom o materiji”. Ono se zahtjevno prepustilo udijevanju i utkivanju duše u tvarno, udahnuću životnosti u stvari, prikrite likove, situacije i pojave koje određuju pojedinca današnjice i nude neogodivo samozastupanje percepcije kroz dolazeće vrijeme.
Gornji Vakuf – Uskoplje, 30. svibnja 2011. Prosudbeno povjerenstvo
Antun Lučić, predsjednik
Foto: Grob Stjepana Džalte na groblju u Voljicu
Post je objavljen 01.06.2011. u 13:25 sati.