Marketing
Misliti na Božju nazočnost
Najsvetija i najvažnija vježba u duhovnom životu je vježba nazočnosti Božje.
Ona se sastoji navikavanju na to da boravimo u društvu s Njim, da razgovaramo s Njim u jednostavnosti i iskrenosti te da se s puno ljubavi ophodimo s Njim, a da pritom ne moramo paziti na pravila i određeno molitveno vrijeme.
Velika je zabluda misliti da se vrijeme molitve razlikuje od ostalog vremena. Ne.
Naloženo nam je da tijekom rada u poslu budemo s Bogom i u vrijeme molitve s molitvom.
Moja molitva nije ništa drugo nego misao na Božju nazočnost.
Za vrijeme rada i drugih naših djelatnosti, kad čitamo ili pišemo kad se bavimo duhovnim stvarima, pa i za vrijeme naših izvanjskih pobožnosti i naše usmene molitve, tu i tamo, koliko možemo, zastanimo, kao u prolazu, da bismo se u potaji sjetili Boga i poklonili mu se u dubini srca.
Ako znamo da sve činimo pred licem Božjim i da se on nalazi u srži naše duše, zašto ne bismo, makar ponekad, prekinuli svoje poslove, pa i samo izricanje molitve, da bismo se načas njemu poklonili, njega hvalili, njega za nešto zamolili, njemu darovali svoje srce i bili mu zahvalni za sve?
Što može biti draže Bogu od toga da više puta sve ostavimo da bismo se povukli u nutrinu i njega častili?
Time se posebno suzbija sebičnost, koje može biti samo među stvorenjima i od koje nas nutarnje obraćanje Bogu nezamjetno oslobađa.
Nicolas Herman
Post je objavljen 31.05.2011. u 15:10 sati.