Marketing
Dva Roseina svijeta(5) ...
photo by rU, stihovi by E. Kišević
Dva Roseina svijeta(5) ...
Pred očima bi joj počele titrati paslike, ostatci slika koje ostaju vidljive i kad nestanu iz vidnoga polja.
Osjetila bi kako joj aura titra, plava boja aure pretopila bi se u indigo ljubičastu a potom zaplamsala intenzivnom crvenom, poput plamena. Nečiji vreo dah zapahnuo bi joj potiljak, osjetila bi vrelinu nečijih usana tako blizu kao da će joj u sljedećem trenu dodirnuti nježnu kožu na stražnjoj stani vrata. Stvarni bi svijet zatitrao, konture predmeta se rasplinule, svjetlost naglo bljesnula a zatim utonula u tamu punu titrajućih svjetlaca.
Kad bi se Rose tren poslije prenula, ustanovila bi da završava započeti pokret ili rečenicu, shvatila da nitko osim nje nije registrirao njezinu odsutnost iz stvarnoga svijeta. Nitko, dok se u njezinu životu nije pojavio Silvestar. Silvestar je osluškivao svaki treptaj Roseina bića pa mu trenutci njezine otsutnosti nisu promakli. Kada se ta kratkotrajna epizoda Roseina 'apsansa' prvi puta pojavila u njegovoj prisutnosti, Silvestar se uplašio.
Ja sam uzrok tomu ... pomislio je.
Povjerovao je da je uzrok njegova želja da preduboko uđe u Rosein osobni psihološki prostor, da poništi i najmanju distancu koja bi ih mogla razdvajati. On, koji je po prirodi svoje profesije znao sve o modelima intimnosti i ravnoteže, o utjecajima kulture, temperamenta i osobnosti na ljudsko 'teritorijalno ponašanje', nije se uspio othrvati porivu da uđe u Roseinu dušu onako duboko kako je ulazio u njezino tijelo.
Oprosti ... rekao joj je kad se to prvi puta dogodilo.
Neću to više nikada uraditi, neću te više nikada nagnati da moraš uzmaknuti ...
No takve su se epizode ponovile pa je, Silvestru za ljubav, Rose obavila preglede koji su isključili postojanje organskih uzroka. Bolesti nema ... rekao im je Silvestrov prijatelj liječnik. A simptomi su najvjerojatnije prolazni. Uredan život bez velikih uzbuđenja, bez presija.
Kasno ste ušli u intimu ... kazao je liječnik Rosei ... a to je teritorij pun nepoznanica ... Vrijeme će učiniti svoje, zbližit ćete se i upoznati, opustiti se oboje ... Simptomi će vremenom nestati , a u suprotnom, dođite ponovo ...
Ono što je Rose prešutjela i Silvestru i liječniku bilo je da joj se to događalo od djetinjstva. S distance odraslog doba to je smatrala normalnim - sve djevojčice u djetinjstvu povremeno zaviruju u svijet s one strane ogledala, pripremajući se da postanu žene propituju wonderland svoje podsvijesti ... Uz to, Rose je s vremenom naučila predvidjeti ovakve 'izlete', onako kako ljudi koji pate od migrene predviđaju glavobolju, onako kako epileptičar osjeća najavu petit mal-a.
No, u posljednje dvije godine Roseina sposobnost predviđanja počela je postupno slabiti. Ipak, nikad joj se još nije dogodilo da se tako kao jutros, odjednom i bez najave, nađe u nestvarnom svijetu, na onoj drugoj obali kamo smrtnici zakoračuju samo u snu, snoviđenju ili halucinaciji. Nije željela uplašiti Silvestra pa mu je to prešutjela. Samoj sebi prešutjela je osjećaj krivnje zbog tog prešućivanja. A potom je, u trenutku bliskosti i potpunog predavanja, u Silvestrovu zagrljaju sve to zaboravila ...
Dok je Silvestar ljubio Rose, Jenisej je proticao ispod mosta, a most je nesvjestan ljudske vreve koja je odjekivala na njegovim snažnim plećima, osjećao samo nježne dodire rijeke na svojim kamenim bedrima ...
(nastavak slijedi)
P.S. Još uvijek slažem dojmove i sličice iz Krasnojarska:
Satovi na recepciji hotela koji pokazuju vrijeme Krasnoyarsk-Moscow-Paris-New York.
Maca Ksjuša koja u hotelu živi već 12 godina.
Žute cisterne s kvasom na krasnojarskim ulicama.
Lokoti koje mladenci ostavljaju na ogradi vidikovca kod kapelice sv. Paraskeve.
Pogled na Jenisej s prozora hotelske sobe ...
Post je objavljen 31.05.2011. u 14:07 sati.