O izmaku prostora i mjestu čekanja, bježanju što te guši u samu sebe. Mirnoća tvog pokrova često sputava ta prodiranja: želiš samo da ti ne bude hladno, ili tek taj nestanak nesigurnosti vakuuma.
Koje je boje iznenadna poplava, pitaš se, te riječi na kojima plutamo najavljujući prazninu kretnje, mogućnost tvog bijega, jedan konačni zamor tišinom.
Putujemo tom izmaku boje, prolasku tijela kroz tijelo.
Post je objavljen 05.06.2011. u 09:55 sati.