Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/babl

Marketing

isturena ispostava malog mjesta B.

Posljednjih dvadeset godina, kako su se svi automobilizirali, da nije svega ostaloga bilo bi sasvim podnošljivo, ali šezdesetih, sedamdesetih, pa i osamdesetih bilo je poprilično naporno. Malo mjesto B. ima oko pet tisuća stanovnika i udaljeno je od Zagreba osamdesetak kilometara, no dok se putovalo vlakom koji je vozio ne brže od pedeset kilometara na sat, stajao na svakoj provincijskoj postaji, na pola puta je trebalo presjedati čekajući barem sat vremena da dođe vlak u koji se trebalo premjestiti, nitko se nije odvaživao na put bez prijeke potrebe. Osamdesetih je počeo poslovati motorni vlak koji je skratio putovanje na dva sata, ali su ljudi iz B. i dalje zadržali svjetonazor po kojem je putovanje u Zagreb avantura. Danas sjednu u auto i za manje od sat su u glavnom gradu, svrate u kupovinu, u kino, na koncert ili u kazalište, i još iste večeri se vrate.

Moja obitelj se šezdesetih godina preselila u Zagreb. Nismo se još ni raspakirali, a već su prvi stanovnici B-a počeli navraćati. Neki su svratili da vide kako smo se smjestili, neki samo da nas pozdrave, drugi da prenesu pozdrave, ali najčešće su usput imali i neki konkretan razlog: da odu na zahod, da popiju čašu vode, ostave ono što su kupili da mogu dalje obilaziti po gradu, pa se vratiti po ostavljeno, da bi ostavili neki paket koji će netko drugi podignuti... Naš stan je neprekidno bio prepun ljudi iz B-a, od jutra do navečer ih je bilo po dvoje-troje, a u nevolji su i preko noći neki ostajali prespavati. Jedne večeri ih je troje spavalo u predsoblju i dvoje na balkonu. Neke smo viđali i češće nego dok smo još stanovali u B-u!

Vjerojatno se sve do zbivalo i zahvaljujući tome što smo stanovali u Preradovićevoj ulici, praktički na putu od Glavnog kolodvora prema Trgu Republike. Zanimljivo, obitelji Peterlinović, koja se otprilike u isto vrijeme doselila u Zagreb, ali su stanovali na kraju Kustošije, gotovo nitko nije navraćao, nego i Peterlinovići svraćali do nas.

Trgovci nekretninama znaju da su za vrijednost svake nekretnine bitne samo tri njene osobine. Lokacija, lokacija i lokacija. Kako je malo mjesto B. jedna nekretnina u svakom pogledu, nije se na nikakav način pomaknulo niti se u njemu išta promijenilo, ali je enormni porast broja automobila u vlasništvu stanovništva uvelike umanjio njegovu izoliranost, a to je promijenilo značaj lokacije na koju smo doselili.

Posjete su se prorijedile. Ima već pet godina da nikoga iz B-a nije bilo. Napokon imamo osjećaj da smo se odande zaista odselili.





Post je objavljen 31.05.2011. u 09:52 sati.