Pregled posta

"pizza calzzone", ali gore na šparetu

Daklem, prvo malo o tjesteninama, tj. tjestima, pa ondak malo o pečenjima istih, pa tek onda o pizzama. Zakaj me riječ pizza podsjeća na pice? A jesam perverznjak, ili je do mojih testosterona.

SASTOJCI ZA TIJESTO:
Brašno
Tip 400 glatko 375 grama
Kvasac svježi 20 grama
Mlijeko 125 ml
Voda 100 ml
Ulje suncokreta 40 ml
Sol 1 žličica – 8 grama
Šećer ˝ žličice – 4 grama

Kad vidite ovakav recept na Internetu, ili negdje, znajte da ga je pisal lajbek, koji veze sa svijetom nema. Kakvo kurčevo mlijeko, ili ulje. Kaj bu se još sjetili i margarina nutra deti, majke ti, tortu pizzu delati.
Ono biskvit, pa fila od šunke, pa fila od sira, pa fila od šampinjona. Cccccccccc. Ja bi takvom svijeću u dupe zabil pa nek mu svijetli, a ne na tu tortu. E sad kak bi dotična osoba puhnula u tu svijeću, o tom problemu si nisam razmišljal. I di bi pizzerije stigle kad bi tak delale tjesto? Kak ja to delam? Zemem 15-tak dkg brašna, glatko. Unutra umrvim onu kockicu sviježeg kvasca i denem žličicu šećera. Btw žličice i žlice. Ono, po Netu,....velika žlica, mala žlica, oooooooo, cccccccc, pa kaj se ne veli žličica i žlica, a kad narastu onda su lopate.
I sve to zmiksam na rjetko, da se kvasac razradi. Denem proć na 20 minuta, dok ne zapjeni, onak ko piva.

I ide ura tika taka, budi đaka. E ondak ja u to suknem brašna, tak da sam otprilike potrošil sveukupno 80 dkg, pa žličicu soli, pa tople vode i mixaj. Gustoća? Srednje, ono da se ne lijepi za prste, ruku,
pa pak na stranu da odmori.

Ti "odmori", trebaju da tjesto fermentira. Eh da, btw, brašno uvijek prosijte. Se sjećate kak su naše bake to delale? Treba tak,...... brašno se treba "prozračiti". Ima veze i s tom fermentacijom. Ubi nas ta civilizacijska brzina, a i HDZ.

I gle čuda neviđenog. Ode ti moj kum Dragec, po nalogu žene mu, jedne nedjelje u ŠipShop i kupi kilo tjesta za kruv, kao doma bu oni to za pizzu i vidi mene i zarakijali mi u birtiji, te se rastali i priča on meni drugi dan:
-e znaš kaj, ono tjesto od jučer,...ja sam kupil kilu jednu, no kad sam došel doma, to ti puna vrećica bila.
-joj daj, nemoj me jebat, a meni su u dućanu uvalili kiselo mlijeko, maspater
Ljeto je bilo.
Najbolji je bil kad mi je za Knauf objašnjaval. Kupil on sebi knaufa i ide suho zidati, dole u Lici.
-jebate kume, skoro sam umrl
-pa kaj je bilo?
-ma onaj jebeni knauf, uduši me.
-pa kak?
-to dok režeš brusilicom, to praši sve u 16.
-telac jedan, to se skalpelom dela,..............................................
-??????????????????????????????

Ili ona fora sa MC.
Kandidati dobiju zadatak, tjestenina i svi udri neke raviole, torteline, tagliattele i druge talijanske drkarije, a nitko se ne seti, zmješati beskvasno tjesto i to trgati u kipuću vodu i eto nauka. Pet minut posla. Umak prek? Stvar duha, ak ga imaš. Uopće, prijavit se na takav kulinarski show a nikad u životu da nisi čistil ribu, ili pržil jetrica, ili napraviti lignje sa šumskim voćem, ili, kaj ja znam, zubatac preliven ćokoladom. Ma, vritanjak bi ti opalil. Ak već nisi nikad Hlapa, ili Jastoga spremal, jer su preskupi, valjda si kakvog sitnog škampa delal, maspater. Daj si glavu uključi!

No da se ja vratim na tjesto i pizze.
Onaj Isusov, tj. židovski beskvasni kruh. Uvijek sam se pital kaj je to? Krušne peći i šporet doma, tj. pećnica. Doma moreš razviti max. nekih cca 220 NivesCelzijusa i kad odpreš vrata i još kad staviš nekaj "hladno" u nutra, ode tempriđer na 150 NC (u daljnjem textu).

Kad imaš krušnu peć, od šamotne cigle, ili profesionalnu, sa betonskim "dekovima" dole, koji kad se, kao masa, zagriju na jebačkih 350 do 450 NC, e ondak se moreš zajebavati. Ondak ti ne treba germe, ili kvasca. Brašno, sol, voda i puk nutra. Vrućina djeluje na vodu u tjestu i ono expandira i dela te mjehuriće. Tak se dela prava lepinja i tak se peku pizze.

A kak se dobi ona rumena korica na kruhu? Ima jedna komora iza peći, napravljena od masivnog željeza, koja se grije, da bude vruća do boli. Od nje vodi jedna cijev u pećnicu. Na ulazu komore je jedan elektroventil, kao onaj za vešmašinu. Pred kraj pećenja, stisneš gumbeka, tipkalo, voda ulazi u to vruće i Šuuuuuuuuuuuuuus, pun kurac pare, koja utrčava u pećnicu. Par sekundi. Još malo se peće i eto fine korice. E sad, jel bi se to doma dalo napraviti sa zdjelicom vode, nekim parnim mini washom, vrag si ga znal?






I kaj sad? Odmoreno tjesto režemo na komadiće i na pobrašnjenoj plohi razvaljamo,
pa onda malo m. ulja, pa pasirane rajčice, pa ribanog sira, ili ak si buržuj, može i mozzarele, šunka, šampinoni, još malo rajčice, ulja i origana.

To preklopimo, pa stisnemo prstima rubove, pa ponovo savijemo i preklopimo gore, ono, kao kad rubiš hlače, pa stisneš prstima, pa utisneš vilicom.
Kad vidite profesionalnog kuhara, da rubove tjesta maže razmućenim žutanjkom, recite mu da sam mu ja rekao da je lajbek, eto.

GOTOVO

I kaj sad Alex tu mudruje, sere i otkriva toplu vodu?

E sad tu nastupam ja, onak inovativno.
Tu sad ja unikatiram ovaj gastronomski uradak.

Nekaj si razmišljam o žiri ekipi, znate već gdi.
Veze nema sa showom.
Na kraju krajeva, nije mi ni cilj pljuvati u tanjur iz kojeg sam do jučer jel.
Radi se zaprav o tuđim razmišljanjima.

1. lik je ovak komentiral, jednog gastro kritičara. Samo jedan je i bil.
Zapraf je odgovaral frendu, koji je komentiral negativnu kritiku kritičara
-ma boli me kurac. Sam stisneš u glavi tipku "IGNORE" i stvar je rješena.
On je kritičar. Njegov posao je da sere i to je to, nabijem ga.
Više respektiram ove kaj znaju kuhati, pa kad ti takav veli da ne valja,
onda znaš di si i kaj si

2. "vjerojatno je doplovil nekim kruzerom tam do Bahama, pa si našel
posla u nekoj kuhinji"
?????????????????????
Odnosi se na kuharske reference, visinu stručnosti, znanja.
Kuhar je kuhar i to je zanat, a kuhinja je kuhinja i kao i frizeri i frizerski
saloni, nikad neće biti nekakve kurčeve akademije, studiji ljepote i
ateljei za ljepote, klinike za bolesne mozgove.
fakat je istina da dotični odaje neke naznake ljenguznosti prema kuhači.
Momenti dužih pauza, dok drugi uzima kuhaču i nekaj kuha.
Vezano uz priču o vrhunskim majstorima, čiji je motto, ljubav prema
kuhinji i rad u istoj "od ve do ve",
kaj bi međimurci rekli za "non-stop"
Reć, kak si delal u "Mickey Mausu" (na crtić mislim) i to je to?
Koliko si delal, dok nisi dobil pedalu?
Dr. Sakoman, ne liječi sam ovisnosti o drogama, već i ovisnosti o
kocki, oooooooo Fejsu, o mobitelima.

3. Najveći
O.K. ljubav prema kuhanju, ali furanje na azijatsku hranu?
Deja Vu, ....doduše ne u ovim balkanskim zabitima, pa još može proć,
pod Novo, pod atraktivu.

4. Mala, sexi, friška i fina
Bifesteak, pa malo hlapa, pa ribe, pa čušpajz na tanjuru. Nekakva želja
za atraktivnošću?
Meni žderonji, a i seronji nekaj super, a za nekog gastroznalca,
istinskog, ma nula nularum.

Znači, govorimo o nekoj Cro gastro kuharskoj kremi, koju kad ogolite, 100 X bolji od vas amatera, ali nikaj tak rešpekta vrijedno.
Od jutra do mraka, svaki dan u kuhinji?
Logika stvari ti veli da ti neki kurac treba pasti na pamet.
Uvijek okruženi brdom kuharica iz kojih svakim časom moreš drpiti neki recept, neku foru i preraditi je.

Biti neki veliki slastičar tam na jugu, pa doć tu i pokušat fascinirat ljude nekom arapskom već viđenom slasticom,
a donijet je od doma i tvrditi da si za to potrošil dva i pol sata?????
Ne nać si posla sa svojim imenom, već raditi za prosječni zagrebački catering?????

Vi, Vas po kućama, domovima hrvatskim, ima Vas,
..........što ste takvi MasterChef-ovi, da i niste svjesni.
Nije Vas nitko razvikao.

Hotelski štosevi i namišljotine o nekakvim nizovima, slijedovima hrane, ono,
po zalogajčić, da ti se otmu pare?

Za sve su krivi Srbi!
Eto opet! Onaj njihov "voz"! Kaj je to voz, dragi moji mlađahni sugrađani?
To Vam je ono u čem se voziš, znači, lokomotiva, a iza vagoni.
Kod nas doma to zovemo vlakom.

Sjedneš, naručiš voz,
a konobari nose tanjur za tanjurom,
ono, kojom brzinom jedeš.
Služil sam vojsku u tom Leskovcu.

Jebeni ljudi, jebeni!
Odeš u selo kupiti rakije,
vadiš novčanik, a ono,
uniforma na tebi.
Najbolji način da dobiješ šamarčinu.
"Da platiš?
Mori sikter bre"

*Ako nemaš merak na jedenje,
ne se pipaj oko ćevapi.
Ćevapi su za ljudi.
Od meljeno meso od plećku,
od šiju na bika i od paflaku.
Kad se ubavo izmesi,
turi se na led, da prespie.
Ujutro se izmelje još jed’n put.
Kad meso odvugne – turi se na žar.
Ćumur mora da je iz planinu.
Domaćica da je ubava.
Domaćin da ne e budala.
Kad se toj udesi,
ćevap san ripne na čoveka, u tanjir.
Takvi ćevapi praviv se
samo u Leskovac.*

A, ak ste zaboravili, ja tražim posla, što će pametnima reći da imam preveć
vremena, pa je ondak i post takav, kakav je, poduži.

No, ajde da skratim!

Sadeka, solo ja na tu pizzu Calzzone.
Znači, pisali smo o problemima sa pećnicom.
To, + još struja, a to košta. Ja, kao ja, izgleda, da su tu u genima, tata Škotlanđanin i mama Židovka. Toplo se nadam da ni tu i neki crnac, makar ne bi bilo loše, zbog radi extenzije uda, dolje, tri pedlja od brade,
gdje je mali Rade.
Bez primisli na neke fobične stavove. To mi je strano. Peace sister, and brodhers, yeeeeea!

Hodajući onak po kirbajima, prošćenjima, placevima, zapazil sam te, ta tjesta,
kak to zovu?????? i dobih ideju.
Zakaj ne tu pizzu, gore na tavi u nekoj masnoći, u ovom slučaju ulju.
Ajde reci: "riba u ulju".





























Deca i ostali pizdeki Vam nebu hitali koricu okolo, negdi proć.

E, umorih se,.....ajd bok!


Post je objavljen 31.05.2011. u 13:50 sati.