Marketing
Odjel igračaka
Nekada ne tako davno, za one koji se ne sjećaju u zgradi današnjeg Konzuma, i bivše Robne kuće Beograd, tamo na prednjem desnom ulazu, prije odjela obuće a desno od odjeće, nalazio se odjel igračaka.
Sjećam se. Rijetko su se tada kupovale igračke, ali često sam puta sa mamom obilazio odjel igračaka. Najviše sam volio metalne modele originalnih auta. Sanjao o autodromu sa malim autićima, ulicama, rampama i pistama a beskonačno dugo sam gledao helikoptere na baterije za koje sam znao da ih nikad neću dobiti ali ipak mogao sam se satima zabavljati zamišljajući ih kako lete prema kontrolama mojeg daljinskog upravljača. Danas je izbor igračaka mnogo veći, čitavi kompleti kamiončića i traktora mogu se kupiti i za desetak maraka. Ali to mi i nije više bitno.
U današnje vrijeme volim lutati po raznim odjelima. Od sanitarija do alata, namještaja ili konfekcije. Ipak moj najdraži odjel danas je odjel tehnike, elektronike odnosno informatičke opreme. Ponekad se uhvatim da sam sasvim bezrazložno, bez namjere da nešto kupim, došao u jednu od trgovina IT opreme i da duže vrijeme maltretiram trgovce koji u njima rade. Od tri „kante“ koje imam kod kuće, sva tri računara sam uzeo polovna. Osim mrežne kartice, usb stika i sličnih sitnica, nikad nisam kupio nešto veće. Ipak neka neobjašnjiva sila, ista ona koja Carrie tjera u prodavnice obuće, vuče me da se ponovo vraćam, razgledam i oduševljavam se novim pikselima, novim gigabajtima, nižim cijenama, boljim performansama.
Jedno vrijeme sam i sam radio u jednoj takvoj trgovini računarske opreme. Usuđujem se reći da je bila jedna od najboljih u gradu. Bilo je tu sličnih pacijenata. IT ovisnici su redovito dolazili, ovisno o svojim mogućnostima kupovali su sve nove matične ploče ili bijesne grafičke kartice i svi su se zadržavali satima u radnji. Vjerujem da je radnja svoj uspjeh upravo dugovala kvalitetnom prodajnom osoblju, koje je na neki način bilo u prijateljskom odnosu sa većim dijelom kupaca. Naravno ovome je pogodovala i zdrava radna atmosfera koju je vlasnik mudro, i menadžerski prepoznao (za razliku od većine domaćih, loših, so callled menadžera, koji autokratski tiranišu osoblje a ne shvataju da je čovjek najvažniji resurs poduzeća) ali o tome u nekoj drugoj temi.
Nažalost i informatička revolucija prolazi svoj ciklus. I možda se varam, ali osjeća se zasićenje tržišta, a male „prijateljske“ trgovine informatičke opreme sve lošije posluju. Danas računar možete kupiti u Interexu ili Konzumu. Bojim se da će dobre trgovine nestati, a dobru informatičku opremu ćemo moći razgledati još samo na ponekom odjelu bijele tehnike. Trgovac sa odjela namještaja će vas izmučeno i nestrpljivo pitati šta želite, vas će zanimati da li mp3 plejer koristi 3A baterije ili ima vlastite ugrađene, on će odgovoriti da ne zna, da se kutija ne može otpakovati, te da valjda ima svoje baterije. A vi ćete suosjećajno odustati od pitanja jer je vidite da je trgovac pri kraju dvanaestosatne smjene, da radi već 13 dana u komadu bez vikenda i da mu je plata slaba te je grehota takvom paćeniku pristajati na muku.
Post je objavljen 30.05.2011. u 18:27 sati.