Marketing
Tko zvoni u nedjelju u 8 ujutro, a nije Peco*?
*PECO
(16.7.2007.)
Nedjelja. Dan kad ne moram čekati poštara koji obično dođe oko 8 ipo da mi donese kakvu odbijenicu. Sat ne zvoni, nema nikakvog testiranja u zraku. Mogu spavati ako ću i do podne. Ipak, bilo bi dobro da se dignem bar u 10 da ne zakasnim na pijacu, a ima tako lipih trešanja. Jučer sam smazala kilu. Ali, netko je ipak sjeo na zvono.
Odlučim ne silaziti i ne otvarati vrata. Poštar nije, a nitko tko me zna ne bi bez najave zvonio u 8 ujutro bez da me bar zvrcne prije toga na mobitel. Pogledam mobitel, al poziva nema.
Hm, a da nije zbilja poštar? Da me nije možda netko hitno odlučio zaposliti već od sutra pa je alarmirao dežurne poštare (koji su valjda dežurni radi hitnih brzojava povodom smrti ili rjeđe, rođenja? Rođenja mogu čekati, ali smrt i ne.)
Kad se u meni, dakle, pobudio tračak sumnje, da spadam eto u kategoriju smrti i izvanrednih zaposlenja (posljednja „kategorija“, jasno je, pojavila se tog jutra samo u mojoj glavi), ustala sam se, malo mi se zavrtilo u glavi i nekako sam se dogegala do parlafona.
- Da? – čujem da netko zvecka ključevima i odmah skontam da nije poštar.
- Možete otvoriti vrata?
Kako je moja zgrada posebna priča i kako brdo njih ne zna taktiku otvaranja vrata, odlučim biti ljubazna pa kao i gospođi, novoj susjedi koja mi je zadnje vrijeme stalno zvonila, objasniti taktiku otvaranja. Ona mi se, zajedno s mužem, zahvaljivala nekoliko puta „jer više nikome ne mora zvoniti“ presretna što su uspjeli sami otvoriti vrata.
- Prije negoli okrenete ključ, povucite vrata sebi i onda će se tek otvoriti.
Živčani lik koji me bez beda probudio odbrusi:
- Znam. Ali ovako mi je lakše.
I kako da se ne iznervira čovjek čim otvori oči?
Poklopila sam slušalicu bez da sam stisla gumb. Čula sam da je sam otvorio vrata. Mislila sam, hoću li poput kakve luđakinje izaći onakva na hodnik i svašta mu izgovoriti.
Ali ne bi imalo smisla. To su takvi ljudi. A ovo je svijet u kojem takvi ljudi čine većinu. Čak i kad se pretvaraju da su pristojni.
Mora da nekome tko nas gleda odozgo cijela Zemlja blješti u oči od pustog celofana.
Post je objavljen 30.05.2011. u 11:09 sati.